Udruge u poreznom i carinskom sustavu

1. Oporezuje li se prihod ili dobit neprofitnih organizacija?

Porezom na dobit se ne oporezuje prihod, već dobit ostvarena u poslovanju. Prema Zakonu o porezu na dobit, neprofitne organizacije nisu obveznici poreza na dobit. Obveznici poreza na dobit su trgovačka društva i druge pravne osobe koje obavljaju gospodarsku djelatnost, samostalno i trajno, radi stjecanja prihoda, dobiti ili drugih gospodarski procjenjivih koristi. Zakonom o porezu na dobit, u čl. 2. st. 6. propisuje se da državne ustanove, ustanove jedinica područne (regionalne) samouprave, ustanove jedinica lokalne samouprave, državni zavodi, vjerske zajednice, političke stranke, sindikati, komore, udruge građana, umjetničke udruge, zaklade i fondacije, sportski klubovi, sportska društva i savezi, nisu obveznici poreza na dobit. Međutim, prema članku 2. st. 7. Zakona o porezu na dobit, ako nabrojane neprofitne organizacije obavljaju gospodarsku djelatnost i ako bi neoporezivanje te djelatnosti dovelo do stjecanja neopravdanih povlastica na tržištu, Porezna uprava može rješenjem utvrditi da je određena organizacija obveznik poreza na dobit za tu gospodarsku djelatnost.

2. Ako Porezna uprava izda rješenje kojim neprofitna organizacija postaje obveznik poreza na dobit, je li takva organizacija porezni obveznik za sve svoje prihode?

Ne. Neprofitne organizacije koje su rješenjem Porezne uprave proglašene obveznicima poreza na dobit, i nadalje nisu obveznici poreza na dobit na razliku između prihoda i rashoda koju ostvare od obavljanja negospodarskih i neprofitnih djelatnosti zbog kojih su i osnovane. Takva neprofitna organizacija je porezni obveznik samo za dobit ostvarenu obavljanjem gospodarske djelatnosti, za koju je nadležno tijelo porezne vlasti izdalo rješenje.

Drugim riječima, ako neprofitna organizacija uz gospodarsku djelatnost ima i prihode od članarina, dotacija i poklona, za taj dio prihoda i pozitivne razlike između prihoda i rashoda, nije obveznik poreza na dobit.

3. Jesu li pokloni i donacije oporezivi prihod neprofitne organizacije?

Nisu. Pokloni i donacije, za koje neprofitna organizacija ne pruža nikakvu protuuslugu davateljima tih donacija, nisu oporezivi. Neprofitna organizacija može primati donacije u novcu, stvarima, uslugama i drugim oblicima materijalne imovine koja imaju tržišnu vrijednost, a na primljene donacije ne plaća porez.

4. Da li se članarina neprofitnih organizacija oporezuje porezom na dobit?

Članarina, koju kao svoju statutarnu obvezu plaćaju članovi neprofitne organizacije, nije oporeziva porezom na dobit. Pri tome, članarina ne mora biti određena za sve članove u istom apsolutnom iznosu, ali mora biti određena po istom kriteriju za sve članove. To znači da članarina može biti određena različito za npr. nezaposlene osobe, za umirovljenike i za osobe u radnom odnosu. Ili, članarina može biti određena prema određenom relativnom pokazatelju, npr. u postotku od plaće člana neprofitne organizacije. No, bitno je da se uvijek radi o članarini koja je osnivačkim aktima određena kao obveza članova neprofitne organizacije.

Članovi neprofitne organizacije su osobe koje na temelju osnivačkih i drugih akata te organizacije imaju određena, statutom utvrđena, prava i obveze (upravljačka prava, pravo na korištenje usluga neprofitne organizacije bez dodatnog plaćanja i dr.). Sve druge osobe, koje nemaju upravljačka i druga statutom određena prava, nisu članovi već korisnici usluga neprofitne organizacije. U praksi se nerijetko članarinom nazivaju naknade za usluge koje se od korisnika naplaćuju u paušalnom iznosu, što stvara određene dileme. U takvim se slučajevima ne radi o neoporezivoj članarini, već o naknadi za uslugu koja se naplaćuje u unaprijed određenom paušalnom iznosu. Npr. kad neprofitna udruga naplaćuje članarinu za korištenje sportskog terena na način da korisniku odredi mjesečnu ili godišnju članarinu koja omogućuje dva puta tjedno korištenje teniskog terena, ne radi se o članarini već o naknadi za isporučenu uslugu. Korisnik plaća ovu članarinu - naknadu bez obzira hoće li koristiti teren u određeno vrijeme ili neće, ali se ipak ne radi o članarini u poreznom smislu, već o naknadi za korištenje usluge. Naime, opći porezni zakon nalaže svima, pa tako i udrugama, prijavljivanje svih činjenica bitnih za oporezivanje, a u pravilu svi koji iznajmljuju prostore i slično, trebali bi biti obveznici poreza na dobit. Stoga, hoće li se na naknadu za korištenje usluge plaćati porez na dobit odlučuje Porezna uprava.

5. Kolika je stopa poreza na dobit?

Dobit ostvarena u Republici Hrvatskoj oporezuje se stopom od 20 %.

6. Jesu li prihodi koje neprofitna organizacija ostvari od kamata oporezivi?

Načelno nisu. Kad neprofitna organizacija, koja nije obveznik poreza na dobit, ostvaruje prihode od kamata po računima koji se vode u poslovnim bankama, štedionicama i štedno-kreditnim organizacijama (sredstva po viđenju, oročena sredstva, kunska ili devizna), prihod od kamata nije oporeziv. No, ako bi neprofitna organizacija rješenjem bila proglašena obveznikom poreza na dobit, i ako bi pri obavljanju gospodarske djelatnosti ostvarivala prihod od kamata, taj je prihod oporeziv, ali ne automatizmom u trenutku stjecanja kamata, već je oporeziva razlika između ostvarenih ukupnih prihoda i ukupnih rashoda u razdoblju oporezivanja (u pravilu u kalendarskoj godini).

7. Da li oporezivanje dobiti zavisi od tipa neprofitne organizacije?

Ne. Neprofitne organizacije prema zakonskoj definiciji nisu obveznici poreza na dobit. Samo iznimno, ako se bave gospodarskom djelatnošću i ako to Porezna uprava utvrdi posebnim rješenjem, postaju porezni obveznici. U tom slučaju, za prihod ostvaren od obavljanja gospodarske djelatnosti utvrđuju osnovicu za plaćanje poreza na dobit, sukladno Zakonu o porezu na dobit, jednako kao i svaki drugi subjekt koji je obveznik poreza na dobit.

8. Što je osnovica za oporezivanje porezom na dobit kod neprofitne organizacije koju je Porezna uprava rješenjem proglasila obveznikom poreza na dobit?

Polazna veličina za određivanje osnovice poreza na dobit je razlika između ostvarenih prihoda i rashoda od gospodarske djelatnosti u razdoblju oporezivanja (u pravilu u kalendarskoj godini), korigirana za neke stavke koje uvećavaju i za neke stavke koje umanjuju osnovicu porez na dobit. Razlika između prihoda i rashoda (tzv. računovodstvena dobit) pri utvrđivanju osnovice poreza na dobit uvećava se sukladno članku 7. Zakona o porezu na dobit. Prema navedenom Zakonu, između ostalog, osnovica poreza na dobit uvećava se i za sljedeće stavke:

• 70% izdataka za reprezentaciju, pod čime se podrazumijevaju izdaci za ugošćenja, darove, plaćanja izdataka za odmor, rekreaciju, šport, razonodu, za zakup automobila, plovila i zrakoplova, kuća za odmor, te drugi slični izdaci učinjeni radi ugošćenja i darivanja poslovnih partnera;
• 30 % izdataka za troškove osobnih automobila i drugih izdataka za troškove osobnog prijevoza, te izdataka za korištenje rent-a-car vozila, osim troškova osiguranja osobnih automobila i drugih sredstava za prijevoz, izdataka za godišnji porez na cestovna motorna vozila i rashoda po osnovu kamata za financiranje nabave automobila i drugih sredstava za osobni prijevoz koji su u cijelosti porezno dopustivi rashod;
• amortizaciju iznad najviših porezno dopustivih stopa;
• izdatke za novčane kazne i prekršaje,
• sve druge izdatke koji nisu izravno povezani s ostvarivanjem dobiti, a kada za izdatke ne postoji obveza plaćanja poreza na dohodak.

Razlika između prihoda i rashoda (tzv. računovodstvena dobit), pri utvrđivanju osnovice poreza na dobit umanjuje se sukladno članku 6. Zakona o porezu na dobit. Prema navedenom Zakonu, osnovica poreza na dobit može se umanjiti, između ostalog, za sljedeće stavke:

• prihode od dividendi ili udjela u dobiti ostvarene temeljem udjela u kapitalu kod drugih poduzetnika, i
• dio amortizacije koji u ranijim razdobljima oporezivanja nije bio priznat kao porezno dopustivi rashod.

9. Je li neprofitna organizacija obvezna voditi zasebno knjigovodstvo za gospodarsku djelatnost, a zasebno za osnovnu statutarnu djelatnost zbog koje je osnovana, kako bi mogla identificirati sve izdatke koji se odnose na gospodarsku djelatnost, a koji uvećavaju ili umanjuju osnovicu poreza na dobit?

Uredbom o računovodstvu neprofitnih organizacija ne propisuje se primjena fondovskog računovodstva. To znači da je neprofitna organizacija obvezna organizirati vođenje računovodstva (knjigovodstva) jedinstveno za sve poslovne događaje kroz jednu glavnu knjigu kao jedinstvenu i cjelovitu evidenciju svih poslovnih događaja. I dalje je moguće, prema odluci neprofitne organizacije, ustrojavanje sustava fondovskog računovodstva i njegovo prilagođavanje internim potrebama. Na primjer, neprofitna organizacija raspolaže s voznim parkom od pet osobnih automobila od čega su tri namijenjena obavljaju negospodarske djelatnosti, a dva se koriste u obavljaju gospodarske djelatnosti kojom se prikupljaju sredstva za financiranje ciljeva neprofitne organizacije. Porezno su nepriznati rashodi u visini 30% izdataka koji se odnose na dva automobila koja se koriste u svrhu obavljanja gospodarske djelatnosti (a ne za svih pet osobnih automobila), pa je u interesu neprofitne organizacije da u svom knjigovodstvu osigura odvojene podatke o izdacima za osobne automobile, raščlanjeno prema namjeni za koju se koriste. Dakako da je u brojnim primjerima vrlo teško sasvim precizno odvojiti rashode za gospodarsku od rashoda negospodarske djelatnosti. Pri tome se uvijek, kada je to moguće, trebaju koristiti naturalni, a samo iznimno financijski parametri. Na primjer, ako se djelatnost odvija u istom prostoru, troškove grijanja je najuputnije razlučiti prema kriteriju korisne površine poslovnog prostora koji se koristi za gospodarsku djelatnost i površine prostora koji se koristi za neprofitnu djelatnost.

10. U kojim rokovima je neprofitna organizacija, koja je rješenjem Porezne uprave utvrđena obveznikom poreza na dobit, obvezna nadležnim poreznim organima prijavljivati obvezu za porez na dobit?

Obveza za porez na dobit utvrđuje se nakon isteka kalendarske godine, najkasnije do 30. travnja tekuće godine za prethodnu kalendarsku godinu. Za poslovne subjekte koji posluju kraće od godinu dana, obveza za porez na dobit utvrđuje se najkasnije četiri mjeseca nakon isteka razdoblja za koje se utvrđuje dobit. Na primjer, ako je porezni obveznik počeo poslovati polovinom godine, u mjesecu srpnju, najkasnije do 30. travnja sljedeće godine podnosi prijavu poreza na dobit za odgovarajuće razdoblje poslovanja u prethodnoj godini (za razdoblje srpanj – prosinac). Isto tako, ako poslovni subjekt prestaje poslovati tijekom godine (npr. likvidacija se provodi u svibnju), obvezan je u roku četiri mjeseca dostaviti prijavu poreza na dobit za razdoblje od početka kalendarske godine do završetka poslovanja (u ovom primjeru za razdoblje siječanj – svibanj, najkasnije do 30. rujna).

11. Jesu li za prijavu poreza na dobit propisani obrasci? Gdje se mogu nabaviti? Kome se dostavljaju propisani obrasci?

Prijava poreza na dobit podnosi se na propisanom obrascu koji nosi oznaku “PD - obrazac”. Osim ovog obrasca, obveznici poreza na dobit dužni su poreznoj vlasti dostaviti i financijske izvještaje (bilanca i račun prihoda i rashoda). Obrasci za prijavu poreza na dobit mogu se kupiti u svakoj specijaliziranoj knjižari koja prodaje tiskanice “Narodnih novina” ili preuzeti na mrežnim stranicama Porezne uprave (obrasci). Porezni obveznik može prijavu predati na obrascu koji sam sastavi na računalu i otisne na papir, a koja je sadržajem identična propisanom PD obrascu.Prijava poreza na dobit dostavlja se Poreznoj upravi nadležnoj prema mjestu registriranog sjedišta neprofitne organizacije, a može se poslati i elektroničkim putem u okviru sustava e-porezna.

12. Ima li neprofitna organizacija, koja je rješenjem Porezne uprave utvrđena obveznikom poreza na dobit, posebne olakšice pri utvrđivanju obveze za porez na dobit?

Za gospodarsku djelatnost koju obavljaju i po osnovu koje su obveznici poreza na dobit, neprofitne organizacije nemaju nikakvu posebnu olakšicu u odnosu na druge obveznike poreza na dobit. Porezne olakšice za obveznike poreza na dobit propisane su sukladno posebnim propisima (Zakon o državnoj potpori za obrazovanje i izobrazbu, Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, Zakon o područjima posebne državne skrbi, Zakon o području Grada Vukovara, Zakon o brdsko-planinskim područjima, Zakon o slobodnim zonama, Zakon o poticanju ulaganja, Pomorski zakonik).

13. Kakve su obveze neprofitnih organizacija koje obavljanjem gospodarske djelatnosti ostvaruju porezni gubitak u poslovanju?

Ako se u postupku utvrđivanja porezne osnovice utvrdi negativna porezna osnovica, porezni obveznik posluje s poreznim gubitkom. Neprofitna organizacija koja je rješenjem Porezne uprave postala obveznik poreza na dobit, a koja ostvari porezni gubitak, može ga nadoknaditi umanjivanjem porezne osnovice u sljedećim poreznim razdobljima. Porezni se gubitak može prenositi u sljedećih pet godina.

Ako se osim poreznog gubitka ostvaruje i računovodstveni gubitak (ako su u dužem periodu rashodi veći od prihoda), takvo poslovanje je signal koji bi organima upravljanja i tijelima koja su u neprofitnoj organizaciji nadležna za donošenje financijskih odluka morao biti pokazatelj nužnosti donošenja odgovarajućih poslovnih odluka.

14. Kada se plaća porez na dobit po odbitku?

Porez na dobit po odbitku je porez kojim se oporezuje dobit koju u Republici Hrvatskoj ostvari nerezident, uz uvjet da je nerezident pravna osoba (nerezident je pravna osoba sa sjedištem u inozemstvu). Obveznik plaćanja poreza na dobit po odbitku je tuzemni isplatitelj koji inozemnom primatelju plaća naknadu za kamatu (osim bankarskih kamata i kamata na robne kredite), naknadu za korištenje autorskih prava i drugih prava intelektualnog vlasništva, naknadu za usluge istraživanja tržišta, poreznog i poslovnog savjetovanja, revizorske i slične usluge.

Porez na dobit po odbitku plaća se po stopi od 15% ili 20%, ili prema ugovoru o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja. Porezna obveza dospijeva u trenutku plaćanja naknade za koju je propisano oporezivanje porezom na dobit po odbitku.

Porez na dobit po odbitku se plaća po stopi od 20% na sve vrste usluga koje su plaćene osobama koje imaju sjedište ili mjesto stvarne uprave, odnosno nadzora poslovanja u državama, osim država članica Europske unije, u kojima je opća ili prosječna nominalna stopa oporezivanja dobiti niža od 12,5%, a država je objavljena u Popisu država koji donosi ministar financija i koji se objavljuje na mrežnim stranicama Ministarstva financija i Porezne uprave Republike Hrvatske.

Ako je primatelj naknade, za koju je propisana obveza plaćanja poreza na dobit po odbitku, rezident države s kojom Hrvatska primjenjuje ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, tada odredbe međunarodnog ugovora imaju prednost u primjeni u odnosu na tuzemno zakonodavstvo.

15. Koji su rokovi plaćanja poreza na dobit?

Obveznici poreza na dobit tijekom godine plaćaju predujam poreza na dobit na osnovi prijave poreza na dobit u prethodnoj kalendarskoj godini. Iznos mjesečnog predujma poreza na dobit utvrđuje se tako da se godišnja obveza za porez na dobit podijeli s brojem mjeseci poslovanja u toj godini. Obveza za mjesečne predujmove dospijeva posljednjeg dana u tekućem mjesecu za prethodni mjesec. Predujmovi se počinju plaćati tek nakon podnesene prve porezne prijave.Godišnja obveza plaćanja poreza na dobit dospijeva najkasnije 30. travnja tekuće godine za prethodnu godinu. Godišnja obveza za porez na dobit uspoređuje se s plaćenim predujmovima te se utvrđuje razlika za uplatu ili eventualno razlika više plaćenog poreza od konačno utvrđene obveze za kalendarsku godinu. U slučaju kad je plaćanjem predujmova preplaćena obveza utvrđena na godišnjoj razni, porezni obveznik može po konačnom obračunu zahtijevati povrat više plaćenog poreza na dobit ili može plaćene iznose koristiti kao unaprijed plaćene predujmove za naredno porezno razdoblje.

16. Može li neprofitna organizacija slobodno raspolagati ostvarenom dobiti?

Da. Neprofitna organizacija koja je obveznik poreza na dobit slobodno raspolaže iznosom neto dobiti, tj. dobiti umanjene za porez na dobit. Ovlašteni organi neprofitne organizacije bez miješanja poreznih vlasti odlučuju o upotrebi i raspolaganju dobiti nakon oporezivanja.

Međutim, to ne znači da u raspodjeli neto dobiti ne postoje izvjesna ograničenja. Člankom 5. st. 4. Zakona o udrugama, kojim se regulira djelatnost udruge, izrijekom se zabranjuje udruzi da djelatnost obavlja radi stjecanja dobiti za svoje članove ili za treće osobe. Ako u obavljaju djelatnosti udruga ostvari dobit, ona se mora sukladno statutu koristiti isključivo za obavljanje i unapređenje djelatnosti udruge, kojima se ostvaruju njezini ciljevi propisani statutom i drugim osnivačkim aktima. Isto tako, članak 16. st. 5. Zakona o zakladama i fondacijama propisuje da se imovina zaklade, uključujući i imovinu koju zaklada stekne gospodarskim iskorištavanjem svoje imovine, može koristiti samo za ostvarivanje svrhe za koju je zaklada osnovana. Ova se odredba istovjetno primjenjuje i na fondacije (članak 32. st. 2. istog Zakona). Isto tako, Zakon o ustanovama izrijekom određuje da se dobit ostvarena poslovanjem ustanove isključivo koristi za unapređenje djelatnosti za koju je ustanova osnovana.

Iako u poreznom i pravnom sustavu kojim je uređeno poslovanje neprofitnih organizacija o tome nema izričitih odredbi, neprofitnim organizacijama je dozvoljeno reinvestirati ostvarenu dobit. Odluku o tome isključivo donosi ovlašteno tijelo neprofitne organizacije. Naime, niti jednim propisom nije određeno koji se dio dobiti ostvarene u jednoj godini mora iskoristiti za provođenje osnovnih statutarnih ciljeva organizacije pa je dozvoljeno donijeti odluku o reinvestiranju dobiti. Dakako, opet pod uvjetom da se ostvarena dobit kroz novo investiranje u krajnjoj instanci koristi isključivo za obavljanje i unapređenje statutarnih ciljeva organizacije.

17. Jesu li donacije i potpore u novcu, dobrima i uslugama koje gospodarski subjekti daruju neprofitnim organizacijama, porezno priznati rashod za onoga tko daje donaciju?

Obveznici poreza na dobit mogu u svoje rashode poslovanja, koji im umanjuju osnovicu poreza, uključiti darovanja u naravi ili u novcu dana u kulturne, znanstvene, odgojno-obrazovne, zdravstvene, humanitarne, športske, vjerske i druge svrhe, udrugama i drugim osobama koje ove djelatnosti obavljaju u skladu s posebnim propisima, do visine 2% ukupnog prihoda ostvarenog u prethodnoj kalendarskoj godini. Obveznici porez na dohodak mogu, po osnovu danih darovanja za neprofitne namjene, povećati svoj osobni odbitak (osobni odbitak je neoporezivi dio dohotka) za iznose danih darovanja, ali najviše do 2% ukupnih primitaka ostvarenih u prethodnoj kalendarskoj godini. Porezna olakšica pri davanju donacija propisana je ne samo za pravne i fizičke osobe koje obavljaju gospodarsku djelatnost, već i za sve fizičke osobe nezavisno iz kojeg izvora ostvaruju dohodak. Tako npr. osoba koja ostvaruje dohodak samo temeljem radnog odnosa, a tijekom godine daruje za neku od nabrojanih neprofitnih namjena, može podnošenjem godišnje prijave poreza na dohodak ostvariti pravo na povećani osobni odbitak za svotu izdatka za darovanja te tako umanjiti poreznu osnovicu.

18. Pod kojim uvjetima je dozvoljen i veći neoporezivi iznos donacije od 2% ukupnog prihoda iz prethodne godine?

Ako iznos donacije prelazi 2% ukupnog prihoda prethodne godine, potrebno je pribaviti potvrdu nadležnog ministarstva ovisno o namjeni za koju je dana donacija. Iznos porezno dopustive donacije time je praktično neograničen, uz prethodno pribavljenu potvrdu nadležnog ministarstva iz koje je razvidna svrha i program za koji će se donacija utrošiti. Koje je ministarstvo nadležno, ovisi o namjeni za koju se daruje i o djelatnosti organizacije kojoj je namijenjena donacija. Ako se donacija koja prelazi 2% ukupnog prihoda daje za šport, potrebno je pribaviti potvrdu Ministarstva znanosti, prosvjete i športa, za donaciju koja se daje zdravstvenim ustanovama i humanitarnim organizacijama nužna je potvrda Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi, itd.

19. Koja je dokumentacija potrebna za davanje donacija u novcu, a koja kad se daju dobra ili usluge?

Kad se donacija daje u novcu, dovoljno je da ovlašteno tijelo o tome donese odluku (uprava trgovačkog društva, poduzetnik pojedinac) i da se novčana sredstva uplate sa žiro-računa darovatelja na žiro-račun ustanove, udruge ili druge organizacije kojoj je donacija namijenjena. Kad se donacija daje fizičkim osobama koje obavljaju djelatnost u skladu s posebnim propisima, npr. samostalnom umjetniku ili vrhunskom športašu, tada je također nužno odgovarajući iznos doznačiti na žiro-račun fizičke osobe (ne u gotovini!). Ako se donacija daje u dobrima ili uslugama, potrebno je da i davatelj i primatelj donacije o tome imaju vjerodostojne isprave (npr. zapisnik o preuzimanju robe, otpremnica i sl.). Tako npr. ako proizvođač voćnih sokova daje donaciju amaterskom športskom klubu u sokovima, nužno je da i proizvođač sokova i športski klub raspolažu ispravom koja sadrži podatke o vrsti, količini i cijeni darivanih predmeta.

20. Kad se donacija umjesto u novcu daje u stvarima ili uslugama, a darovatelj je obveznik poreza na dodanu vrijednost, je li obvezan na isporučena dobra i usluge obračunati porez na dodanu vrijednost?

Ako je davatelj donacije obveznik poreza na dodanu vrijednost i daje donaciju ili potporu u stvarima ili uslugama koje podliježu oporezivanju porezom na dodanu vrijednost, tada je obvezan platiti porez na dodanu vrijednost na darivane predmete ili usluge. Pri tome mu je i obračunati porez na dodanu vrijednost, zajedno s vrijednošću darivanih predmeta ili usluga, porezno dopustivi rashod pri utvrđivanju osnovice poreza na dobit, a do visine 2% ukupnog prihoda prethodne godine. Obveza obračunavanja poreza na dodanu vrijednost ovisi o tome je li isporučitelj dobra ili usluge porezni obveznik PDV-a i o tome je li riječ o isporuci dobra odnosno usluge koja se po hrvatskim propisima oporezuje porezom na dodanu vrijednost.

1. primjer - Trgovačko društvo, obveznik PDV-a, koje daruje odjevne predmete humanitarnoj organizaciji dužno je na tržišnu vrijednost darivanih predmeta obračunati porez na dodanu vrijednost po stopi od 23%, a ukupni iznos koji predstavlja vrijednost predmeta zajedno s obračunatim porezom na dodanu vrijednost, porezno je dopustivi rashod do propisanih iznosa;

2. primjer - Trgovačko društvo koje humanitarnoj organizaciji daruje kruh, mlijeko, lijekove i ortopedska pomagala s posebne liste lijekova i ortopedskih pomagala Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, na tu isporuku ne obračunava porez na dodanu vrijednost jer se radi o proizvodima koji se u Republici Hrvatskoj oporezuju nultom stopom PDV-a;

3. primjer - Banka daruje trenirke, tenisice i drugu sportsku opremu sportskom klubu; na vrijednost darivanih stvari banka ne obračunava porez na dodanu vrijednost ako pri nabavi tih dobara nije koristila ulazni pretporez.

21. Što je osnovica za obračun poreza na dodanu vrijednost u slučaju kad trgovačko društvo daruje proizvode ili usluge na koje zaračunava porez na dodanu vrijednost?

Pri darivanju proizvoda na koje se obračunava porez na dodanu vrijednost, osnovica za obračun obveze za PDV ovisi o tome daruju li se proizvodi proizvedeni u poduzeću ili proizvodi kupljeni na tržištu. Ako se daruju proizvodi proizvedeni u poduzeću, porez na dodanu vrijednost se obračunava na osnovicu u visini troškova proizvodnje utvrđenih po računovodstvenim propisima. Ako se daruje trgovačka roba i drugi proizvodi kupljeni na tržištu, porez na dodanu vrijednost se obračunava na cijenu nove nabave (dakle, na vrijednost umanjenu za trgovačku maržu). Kod davanja usluga, porez na dodanu vrijednost se obračunava na tržišnu vrijednost tih usluga važeću u mjestu davanja.

22. Jesu li sve neprofitne organizacije obveznici poreza na dodanu vrijednost?

Načelno nisu. Većina neprofitnih organizacija nisu obveznici poreza na dodanu vrijednost (PDV). U pravilu su obveznici poreza na dodanu vrijednost trgovačka društva i fizičke osobe koje obavljaju poduzetničku, gospodarsku djelatnost, dakle oni koji svojim kupcima prodaju dobra ili obavljaju usluge uz naknadu. Porez na dodanu vrijednost je oblik posrednog poreza na potrošnju koji, u ime i za račun Države, od krajnjih potrošača naplaćuju poduzetnici koji potrošačima prodaju dobra i usluge oporezive PDV-om. Neprofitne organizacije se u pravilu ne bave poduzetničkom djelatnošću pa najčešće i nisu obveznici poreza na dodanu vrijednost. Neprofitna organizacija postaje obveznik poreza na dodanu vrijednost ako joj vrijednost isporučenih (prodanih) dobara i obavljenih usluga koje nisu oslobođene PDV-a prelazi svotu od 85.000 kuna godišnje.

23. Koja je u poreznom smislu razlika između neprofitnih organizacija koje jesu i onih koje nisu obveznici poreza na dodanu vrijednost?

Neprofitne organizacije koje su obveznici PDV-a dužne su na sve svoje isporuke (dakle, na sva dobra i usluge) koje prodaju kupcima ili daju bez naknade, zaračunavati porez na dodanu vrijednost. U Hrvatskoj se većina isporučenih dobara i usluga oporezuje stopom poreza na dodanu vrijednost od 23%. Porezna obveza koju uplaćuju u Državni proračun utvrđuje se kao razlika između poreza na dodanu vrijednost koji zaračunavaju kupcima i pretporeza koji su kao ulazni porez odbili s računa svojih dobavljača (kreditna metoda ubiranja PDV-a). Naime, organizacije obveznici PDV-a imaju pravo s ulaznih računa za kupnju proizvoda i usluga koje im služe za obavljanje djelatnostiodbiti PDV koji su im zaračunali dobavljači i time umanjiti uplatu porezne obveze u Državni proračun.

Neprofitne organizacije koje nisu porezni obveznici PDV-a snose taj porez kao krajnji potrošači. One ne zaračunavaju PDV svojim kupcima pa su za krajnjeg korisnika njihove isporuke u pravilu jeftinije. No, te organizacije nemaju ni pravo odbiti pretporez s ulaznih računa za kupljene nabavke, već snose zaračunani PDV kao sastavni dio cijene kupljenih artikala ili usluga (npr. kao dio cijene kancelarijskog materijala, nabavljene dugotrajne imovine i dr.). Stoga njihove isporuke ne mogu biti jeftinije za ukupnih 23% u odnosu na iste organizacije koje jesu obveznici PDV jer su im rashodi poslovanja veći upravo za PDV sadržan u ulaznim računima.

24. Što se ubraja u kriterij od 85.000 kn oporezivog prometa kao granica za obvezan ulazak u krug obveznika poreza na dodanu vrijednost? Ulaze li u tu veličinu prihodi od donacija i članarina?

Kriterij od 85.000 kn godišnjeg prometa za tekuću godinu određuje se od prometa oporezivog porezom na dodanu vrijednost iz prethodne godine. Riječ je o isporukama dobara i usluga, obavljenim uz plaćanje naknade. Primitak novca bez izravne protučinidbe ne podliježe oporezivanju PDV-om. To znači da se na primljene donacije, odnosno potpore za koje se ne obavlja protuusluga ne zaračunava porez na dodanu vrijednost, pa se one i ne uključuju u kriterij za određivanje oporezivog prometa. Članarine koje su naplaćene od članova neprofitne organizacije sukladno statutu i drugim aktima, određene po istom kriteriju za sve članove (što ne mora nužno značiti i u istom apsolutnom iznosu), također ne ulaze u kriterij oporezivog prometa od 85.000 kn godišnje. Ako je razdoblje poslovanja u prethodnoj kalendarskoj godini kraće od godinu dana, kriterij za obvezan ulazak u sustav PDV-a određuje se razmjerno razdoblju poslovanja.

25. Koje neprofitne organizacije nisu obveznici poreza na dodanu vrijednost nezavisno od veličine ostvarenog prometa?

Neprofitne organizacije koje obavljaju isključivo oslobođene isporuke iz članka 11. i 11.a Zakona o PDV-u nisu obveznici poreza na dodanu vrijednost neovisno o veličini ostvarenog prometa.

Prema članku 11. Zakona o PDV-u, plaćanja poreza na dodanu vrijednost oslobođene su usluge što ih za svoje članove obavljaju udruženja osoba koje obavljaju djelatnosti oslobođene poreza ili za koje nisu porezni obveznici, ako su te usluge namijenjene neposredno za obavljanje njihove djelatnosti, uz uvjet da ta udruženja od svojih članova za obavljene usluge zahtijevaju samo nadoknadu njihova dijela troškova i da takvo oslobođenje ne dovodi do narušavanja tržišnog natjecanja.

Prema članku 75. Pravilnika o PDV-u plaćanja poreza na dodanu vrijednost oslobođene su usluge koje neprofitne organizacije, čiji su ciljevi vjerske, domoljubne, filozofske, dobrotvorne ili druge općekorisne naravi, obave svojim članovima u skladu sa statutima ili drugim pravilima tih organizacija. Oslobođenje se primjenjuje neovisno o tome plaćaju li članovi navedenih organizacija članarinu u skladu s pravilima tih organizacija ili se njihova djelatnost temelji na donacijama i dobrovoljnim prilozima. Ovo oslobođenje primjenjuje se i na isporuke dobara pod uvjetom da su isporuke tih dobara usko povezane s obavljenim uslugama ili su sastavni dio tih usluga. Ako udruge, osnovane na temelju posebnih propisa, radi ispunjavanja svojih statutom utvrđenih zadaća ubiru članarinu, članarina ne predstavlja naknadu za isporuku dobara odnosno obavljanje usluga. Ako udruge za prikupljenu članarinu obavljaju određene isporuke dobara odnosno usluga tada članarina predstavlja naknadu za te isporuke. O članarini se radi u slučaju ako se članski doprinos utvrđuje po određenom kriteriju jednako za sve članove. Isporuke dobara ili obavljene usluge koje pruža udruga oslobođene su plaćanja poreza na dodanu vrijednost ako je vrijednost takvih članarina u prethodnoj godini bila manja od 85.000,00 kn.

Člankom 11. Zakona o PDV-u, koji se počeo primjenjivati 01.01.2010. godine, propisano je oslobođenje od plaćanja PDV-a za isporuke dobara i usluga u određenim djelatnostima od javnog interesa. Navedene djelatnosti oporezuju se na način da su određene isporuke dobara i usluga od javnog interesa oslobođene plaćanja poreza na dodanu vrijednost ako ih obavljaju ustanove, tijela sa javnim ovlastima ili druge organizacije slične prirode koje Republika Hrvatska priznaje kao takve i te isporuke oslobođene su poreza na dodanu vrijednost bez prava na odbitak pretporeza. Međutim, ako te iste ustanove, tijela ili organizacije istovremeno obavljaju i isporuke koje nisu oslobođene plaćanja poreza na dodanu vrijednost, tada za taj dio svog poslovanja postaju obveznici PDV-a s pravom na odbitak pretporeza.

Plaćanja poreza na dodanu vrijednost prema članku 11. Zakona o PDV-u, između ostalih, oslobođene su:

• usluge bolničke i medicinske njege koje se obavljaju temeljem javnih ovlasti, te isporuke dobara vezanih uz liječenje,
• usluge i isporuke dobara vezane uz liječenje što ih obavljaju doktori medicine, stomatologije, psiholozi, medicinske sestre, primalje, fizioterapeuti, psiholozi i biokemijski laboratoriji, u privatnoj praksi,
• usluge što ih, uz propisane uvjete, za svoje članove obavljaju udruženja osoba koje obavljaju djelatnosti oslobođene poreza,
• usluge i isporuke dobara vezane uz socijalnu skrb, zaštitu djece i omladine, obrazovanje, nastava koju u obrazovnim ustanovama održavaju neovisni nastavnici, ustupanje osoblja vjerskih organizacije u točno određene svrhe,
• isporuke dobara i usluge koje obave udruge i neprofitne organizacije čiji su ciljevi vjerske, domoljubne, filozofske, dobrotvorne ili druge općekorisne naravi,
• usluge i s njima povezane isporuke dobara javnih ustanova u kulturi i drugih organizacija u kulturi koje se takvima smatraju prema propisima Republike Hrvatske, te isporuke umjetničkih organizacija i samostalnih umjetnika,
• usluge i isporuke dobara kad organizacije humanitarnog, socijalnog karaktera, škole, bolnice i slično organiziraju priredbe na kojima se prikupljaju sredstva u njihovu korist,
• usluge prijevoza bolesnih ili ozlijeđenih osoba kad te usluge obavljaju ovlaštena tijela u posebno izrađenim vozilima…

Organizacije iz čl. 11. Zakona o PDV-u postaju porezni obveznici kad, osim osnovnih djelatnosti, obavljaju druge djelatnosti koje su oporezive porezom na dodanu vrijednost ako ostvare promet od tih dopunskih djelatnosti veći od 85.000,00 kn. Na primjer, ako se ustanova, registrirana za skrb o studentskom standardu, dodatno bavi i iznajmljivanjem poslovnog prostora, postaje porezni obveznik za tu djelatnost ako od iznajmljivanja poslovnog prostora ostvaruje promet koji je veći od 85.000 kn godišnje.

Organizacije iz čl. 6. Zakona (političke stranke, sindikati, komore) nisu obveznici poreza na dodanu vrijednost ako obavljaju poslove u okviru svog djelokruga ili ovlasti, čak i ako im promet prelazi godišnju svotu od 85.000 kn. Organizacije iz čl. 6. Zakona mogu na vlastiti zahtjev ili na prijedlog drugih zainteresiranih poduzetnika kojima konkuriraju na tržištu, postati obveznici PDV-a, ali samo po rješenju nadležne Porezne uprave, a ne po vlastitoj odluci.

26. Kakav je porezni položaj neprofitnih organizacija koje nisu obveznici poreza na dodanu vrijednost? Jesu li ove organizacije u porezno povoljnijem položaju od neprofitnih organizacija koje su obveznici poreza na dodanu vrijednost?

Ako se neprofitne organizacije ne bave gospodarskom djelatnošću i ako obavljaju isporuke od javnog interesa iz članka 11. Zakona o PDV-u za građane - krajnje potrošače, tada je načelno povoljniji položaj onih organizacija koje nisu porezni obveznici PDV-a. Suštinski sadržaj rada neprofitne organizacije je ostvarivanje nekih statutom utvrđenih ciljeva u odnosu na svoje korisnike, pa činjenica da neprofitna organizacija članovima koji su najčešće građani - krajnji potrošači, ne zaračunava PDV za članarinu utvrđenu u skladu s pravilima tih organizacija, pod uvjetom da to oslobođenje, odnosno nezaračunavanje PDV-a neće narušiti tržišno natjecanje, u konačnici može rezultirati nižom cijenom usluga. No, organizacija koja nije porezni obveznik PDV-a i sama djeluje kao krajnji potrošač. Pri kupnji svih dobara i usluga na tržištu, ona snosi PDV kao konačni trošak svog poslovanja.

27. Postoje li situacije u kojima neprofitna organizacija koja nije porezni obveznik PDV-a i koja pri kupnji dobara i usluga snosi porez na dodanu vrijednost kao krajnji potrošač, sama obračunava poreznu obvezu za PDV?

Da. To su u praksi relativno rijetke situacije kada organizacija, koja nije porezni obveznik PDV-a, postaje povremeni porezni obveznik. Riječ je o slučajevima kad je organizacija sa sjedištem u Hrvatskoj primatelj usluge koju joj je obavio inozemni poduzetnik, a za koju je na temelju čl. 5. Zakona o porezu na dodanu vrijednost propisano mjesto oporezivanja u Republici Hrvatskoj. To su sljedeće usluge:

• u svezi s nekretninama (uključujući najam ili zakup) u Republici Hrvatskoj, koje je tuzemnoj organizaciji obavio poduzetnik sa sjedištem u inozemstvu, a te usluge su znanstvene, umjetničke, nastavne, športske, zabavne i slične usluge; i njihovo organiziranje, ako su obavljene na području Republike Hrvatske;
• prijevoza na dionici puta u Republici Hrvatskoj;
• pomoćne usluge u prijevozu obavljene u Republici Hrvatskoj;
• promidžbene usluge, usluge inženjera, odvjetnika, revizora, tumača, prevoditelja i druge usluge savjetovanja, usluge ustupanja i korištenja autorskih prava, usluge  obrade podataka, ustupanje informacija, ustupanje osoblja, odustajanje od obavljanja poslovne aktivnosti, iznajmljivanje pokretnih dobara (osim prijevoznih sredstava) i sve usluge posredovanja u svezi s ovim uslugama, koje domaćem primatelju obavi poduzetnik sa sjedištem u inozemstvu.

U svim nabrojanim slučajevima, domaći primatelj usluge koju je obavio strani poduzetnik sam obračunava obvezu za porez na dodanu vrijednost i uplaćuje ga na odgovarajući račun Državnog proračuna. Ako je riječ o poreznom obvezniku PDV-a, tako plaćeni porez koristi kao svoj pretporez. Ako se radi o organizaciji koja nije porezni obveznik PDV-a, uplaćeni porez povećava rashode poslovanja te organizacije. 

Primjer:
Neprofitna udruga koja nije porezni obveznik PDV-a organizira koncert na kojem nastupa inozemni izvođač. Koncert se održava u Hrvatskoj. Domaći organizator koncerta je obvezan, na vrijednost usluge koju je obavio inozemni izvođač, sam obračunati obvezu za porez na dodanu vrijednost po stopi od 23% i uplatiti je u Državni proračun. S obzirom da neprofitna organizacija-organizator koncerta nije porezni obveznik, tako uplaćeni porez na dodanu vrijednost povećava njezine izdatke za troškove organizacije koncerta. Da se radilo o neprofitnoj udruzi koja je obveznik poreza na dodanu vrijednost, također bi postojala obveza za uplatu obveze za PDV na vrijednost usluge koju je domaćem naručitelju obavio inozemni izvođač, ali bi se tako uplaćeni PDV mogao odbiti kao pretporez.

28. Imaju li neprofitne organizacije neke olakšice pri nabavi dobara i usluga i plaćanju poreza na dodanu vrijednost?

Kad neprofitna organizacija, koja nije obveznik PDV-a, u zemlji nabavlja dobra ili usluge ili uvozi dobra iz inozemstva, a ta dobra i usluge plaća iz sredstava koja potječu iz prihoda ostvarenih u zemlji (od donacija u zemlji, od članarine, od vlastite djelatnosti i dr.), snosi porez na dodanu vrijednost sadržan u cijeni kao dio troška nabave tog dobra ili usluge. Kad se radi o neprofitnoj organizaciji koja je obveznik PDV-a, i koja u zemlji nabavlja dobra ili usluge ili uvozi dobra iz inozemstva, a ta dobra i usluge plaća iz sredstava koja potječu iz prihoda ostvarenih u zemlji (od donacija u zemlji, od članarine, od vlastite djelatnosti i dr.), kao i svaki drugi porezni obveznik PDV-a, odbija pretporez s ulaznih računa koji se mogu pripisati oporezivoj djelatnosti kod kojih su ispunjeni uvjeti odbitka pretporeza. No, u odnosu na ova opća pravila, za neke neprofitne organizacije su propisana posebna oslobođenja od plaćanja poreza na dodanu vrijednost u slučaju usluga, i isporuka dobara koje su usko povezane s njima, koje obave organizacije iz članka 11. Zakona o PDV-u u vezi s priredbama ili događanjima organiziranim za prikupljanje sredstava, pod uvjetom da se prikupljena sredstva nakon podmirenja troškova vezanih za organizaciju tih priredbi ili događanja koriste u dobrotvorne svrhe odnosno svrhe za koje su te organizacije osnovane. Svrha tih priredbi ili događanja mora biti određena unaprijed što može biti označeno na kartama, plakatima ili oglašeno u javnim medijima. Oslobođenje se odnosi i na prodaju karata za te priredbe ili događanja. Pojedina organizacija iz članka 11. stavka 1. točaka b), g), h), i), l) i m) Zakona o PDV-u godišnje može organizirati najviše dvije priredbe ili događanja.

29. Za koje su neprofitne organizacije propisana oslobođenja od plaćanja poreza na dodanu vrijednost pri uvozu dobara za koji nema obveze plaćanja prema inozemstvu, odnosno pri uvozu dobara koja se plaćaju sredstvima inozemnih novčanih donacija?

Porezno oslobođenje pri uvozu dobara koja se plaćaju sredstvima inozemnih novčanih donacijanije moguće od 01.01.2010. (a bilo je moguće najkasnije do 31.12.2010. u slučajevima kada su postupci uvoza započeti ranije i u slučajevima kada nisu iskorištene ranije dobivene potvrde o primljenim inozemnim novčanim donacijama).

Od 01.01.2010. godine pri uvozu se primjenjuju porezna oslobođenja propisana člankom 12. Zakona o PDV-u , pa je tako plaćanja poreza na dodanu vrijednost oslobođen:

• uvoz dobara posebno izrađenih i prilagođenih za osobnu uporabu, obrazovanje, kulturnu, socijalnu, profesionalnu i drugu rehabilitaciju slijepih, slabovidnih, gluhih, dijaliziranih te mentalno ili fizički hendikepiranih osoba, kada ih uvoze ustanove ili organizacije registrirane za pružanje pomoći i rehabilitaciju takvih osoba, a dobivena su bez plaćanja naknade, uz uvjete propisane carinskim propisima;
• uvoz besplatno dobivenih dobara za zadovoljavanje osnovnih ljudskih potreba, kao što su hrana, lijekovi, odjeća, obuća, posteljina, higijenske potrepštine i slično, koja radi besplatne podjele ugroženim osobama uvoze državne i druge registrirane humanitarne i dobrotvorne organizacije i ustanove. Plaćanja poreza oslobođen je uvoz dobara za zadovoljavanje osnovnih ljudskih potreba koja žrtvama katastrofa besplatno dijele državne i druge registrirane humanitarne i dobrotvorne organizacije i ustanove. Plaćanja poreza oslobođen je i uvoz opreme koja se besplatno iz inozemstva šalje navedenim organizacijama i ustanovama u svrhu zadovoljavanja njihovih operativnih potreba i ostvarivanja njihovih humanitarnih ciljeva. Oslobođenje se ostvaruje uz uvjete propisane carinskim propisima. Oslobođenje se ne odnosi na alkohol i alkoholna pića, duhan i duhanske proizvode, kavu i čaj te na motorna vozila, osim vozila prve pomoći;
• kolekcionarskih predmeta i umjetničkih djela obrazovnog, znanstvenog ili kulturnog obilježja, koja nisu namijenjena prodaji i koja uvoze muzeji, galerije i druge ustanove s odobrenjem nadležnih tijela za bescarinski uvoz tih dobara, a oslobođenje se odobrava samo pod uvjetom da se odnosni predmeti uvoze besplatno ili, ako se uvoze za novac, da ih ne isporučuje osoba koja je porezni obveznik,
• službenih publikacija izdanih uz odobrenje države izvoznice, međunarodnih institucija, regionalnih i lokalnih tijela vlasti te javnopravnih tijela osnovanih u državi izvoznici, i tiskanica koje u povodu nacionalnih izbora u zemlji iz koje tiskanice potječu distribuiraju strane političke organizacije koje su službeno priznate u drugim državama, ukoliko je na takve publikacije i tiskanice plaćen porez u državi izvoznici i ako one nisu oslobođene poreza na izvoz.

30. Koje neprofitne organizacije i pod kojim uvjetima imaju pravo na porezno oslobođenje pri nabavkama dobara i usluga u zemlji, ako se te nabavke plaćaju iz inozemnih novčanih donacija?

Humanitarne organizacije, zdravstvene, obrazovne, kulturne, znanstvene, vjerske i socijalne ustanove, športski amaterski klubovi te tijela državne, lokalne i područne (regionalne) samouprave mogle su primljene iznose inozemnih novčanih donacija, za koje su izdane potvrde o primljenim inozemnim novčanim donacijama do 31. prosinca 2009., iskoristiti bez plaćanja poreza na dodanu vrijednost najkasnije do 31. prosinca 2010.

31. Jesu li za humanitarne organizacije propisane dodatne porezne olakšice u plaćanju poreza na dodanu vrijednost?

Poreza na dodanu vrijednost oslobođen je uvoz dobara za zadovoljavanje osnovnih ljudskih potreba koja žrtvama katastrofa besplatno dijele državne i druge registrirane humanitarne i dobrotvorne organizacije i ustanove. Plaćanja poreza oslobođen je i uvoz opreme koja se besplatno iz inozemstva šalje navedenim organizacijama i ustanovama u svrhu zadovoljavanja njihovih operativnih potreba i ostvarivanja njihovih humanitarnih ciljeva. Oslobođenje se ostvaruje uz uvjete propisane carinskim propisima. Oslobođenje se ne odnosi na alkohol i alkoholna pića, duhan i duhanske proizvode, kavu i čaj te na motorna vozila, osim vozila prve pomoći. Humanitarnom pomoći smatra se uvoz dobara za koje primatelj – humanitarna organizacija registrirana u Hrvatskoj po posebnim propisima koji uređuju poslovanje humanitarnih organizacija - nema plaćanja u inozemstvu, a uvoz dobara je namijenjen za potrebe same humanitarne organizacije (oprema, potrošni materijal) ili za programe pomoći koje provodi ta organizacija. Ako je u vrijednost dobara humanitarne pomoći koja se uvoze u Hrvatsku uključena i vrijednost usluga koje su u svezi s uvozom tih dobara, tada su i te usluge oslobođene poreza na dodanu vrijednost.

32. Koje su propisane olakšice za međunarodne organizacije čiji je status izjednačen sa statusom diplomatskih i konzularnih predstavništava?

Međunarodne organizacije, kojima je na temelju posebnih propisa priznat status izjednačen sa statusom diplomatskih i konzularnih predstavništava, ne plaćaju porez na dodanu vrijednost na sve nabavke dobara i usluga u Republici Hrvatskoj koje koriste za službene potrebe organizacije i za privatne potrebe osoblja čiji je status izjednačen sa statusom diplomatskog i konzularnog osoblja. Međunarodne organizacije takav status dokazuju odgovarajućom potvrdom koju izdaje nadležno tijelo državne vlasti u Republici Hrvatskoj (tzv. potvrda Diplomatskog protokola Vlade Republike Hrvatske o statusu uzajamnosti). Kupcu - međunarodnoj organizaciji, prodavatelj u Hrvatskoj ne zaračunava porez na dodanu vrijednost, pozivom na čl. 13.a) Zakona o porezu na dodanu vrijednost.

33. Može li neprofitna organizacija koja ima godišnji promet manji od 85.000 kn postati obveznik poreza na dodanu vrijednost?

Može, osim ako se ne radi o neprofitnoj organizaciji iz čl. 6. Zakona (sindikati, komore) ili organizaciji registriranoj kao ustanova od javnog interesa koja obavlja isključivo oslobođene isporuke iz čl. 11. i 11.a Zakona o porezu na dodanu vrijednost (obrazovne ustanove, ustanove socijalne skrbi i dr.). Ako neprofitna organizacija osim oslobođenih obavlja i oporezive isporuke, ali nema godišnji promet oporezivih isporuka veći od 85.000 kn, ona može na vlastiti zahtjev postati obveznik poreza na dodanu vrijednost, ali samo u dijelu koji se odnosi na oporezive isporuke, odnosno za isporuke koje nisu navedene kao oslobođene u članku 11. i 11.a zakona o PDV-u. Postupak se provodi podnošenjem prijave u Registar obveznika poreza na dodanu vrijednost. Takva odluka obvezuje neprofitnu organizaciju, koja je po vlastitoj odluci postala obveznik poreza na dodanu vrijednost, u pet sljedećih godina. To praktično znači da bez obzira na posljedice ovakve odluke, organizacija ostaje porezni obveznik PDV-a, sa svim pravima i obvezama, najmanje pet godina. Organizacijama koje postaju porezni obveznici na vlastiti zahtjev, Porezna uprava izdaje odgovarajuće rješenje. U tom slučaju nema pravo na odbitak ukupnog PDV-a, već samo dijela koji se odnosi na oporezive isporuke.

34. Što treba učiniti neprofitna organizacija koja postaje obveznik PDV i u kojim rokovima?

Obveznikom PDV se u pravilu postaje od 1. siječnja kalendarske godine. Iznimka su novoosnovane organizacije koje počinju obavljati oporezive isporuke i koje mogu postati obveznici PDV od trenutka osnivanja. Obveznikom poreza na dodanu vrijednost postaje se na temelju upisa u Registar poreznih obveznika PDV-a koji se vodi u svakoj ispostavi Porezne uprave.

Nadležna Porezna uprava određuje se prema registriranom sjedištu neprofitne organizacije.

Prijavu podnose:

• organizacije kojima je promet oporezivih isporuka u prethodnoj godini bio veći od 85.000 kn, i
• organizacije kojima je oporezivi promet bio manji od tog propisanog iznosa, ali koje na vlastiti zahtjev žele postati obveznici PDV-a.

Prijava se podnosi na propisanoj tiskanici koja nosi oznaku P-PDV1 i može se kupiti u specijaliziranim knjižarama koje prodaju tiskanice “Narodnih novina”. Rok za podnošenje prijave je 15. siječnja za tekuću godinu, što znači da porezni obveznici koji podnesu prijavu do 15. siječnja postaju porezni obveznici od 1. siječnja te godine.

35. Moraju li i one neprofitne organizacije koje su zbog veličine ostvarenog prometa postale porezni obveznici PDV-a po sili zakona također ostati u sustavu poreznih obveznika najmanje pet godina?

Ne moraju. Rok od pet godina propisan je kao obvezan minimum samo za one organizacije koje su po vlastitoj želji postale obveznici PDV-a. Sve druge organizacije koje su postale porezni obveznici po sili zakona, mogu izaći iz kruga poreznih obveznika od 1. siječnja godine koja se nastavlja na godinu u kojoj je ostvaren oporezivi promet manji od 85.000 kn. Pretpostavimo da je neprofitna organizacija tijekom 2009. imala oporezivi promet veći od 85.000 kn i po tom je osnovu od 1. siječnja 2010. postala porezni obveznik PDV-a. No, zbog smanjene aktivnosti tijekom 2010. promet je znatno manji od prethodne godine i tijekom 2010. pada ispod 85.000 kn. Ova neprofitna organizacija može nastavno od 1. siječnja 2011., dakle u godini koja se nastavlja na godinu u kojoj je oporezivi promet manji od 85.000 kn, izaći iz sustava obveznika PDV-a, uz obvezu da o tome do 15. siječnja 2011. obavijesti Poreznu upravu.

36. Kako postupa neprofitna organizacija koja u nekom trenutku tijekom kalendarske godine ispuni kriterij oporezivog prometa od 85.000 kn kao uvjet za ulazak u sustav obveznika PDV-a?

Obveza za ulazak u sustav obveznika PDV-a uvijek se određuje u odnosu na veličinu prometa u prethodnoj godini, istekom te godine. Čak i u slučaju kad se tijekom godine ispuni kriterij od 85.000 oporezivog prometa (npr. u rujnu se konstatira da je promet dostigao svotu od 85.000 kn), poreznim obveznikom se postaje tek od 1. siječnja sljedeće godine, a ne u trenutku dostizanja kvote prometa od 85.000 kn.

37. Kako u smislu poreza na dodanu vrijednost postupa neprofitna organizacija koja se kao novoosnovana registrira tijekom godine, s obzirom da nije poslovala u prethodnoj godini i nema pokazatelje o veličini ostvarenog prometa?

Propisi o porezu na dodanu vrijednost nisu sasvim precizni u propisivanju obveznih postupaka za novoosnovane organizacije. Praktično postupanje je takvo da Porezna uprava traži očitovanje i procjenu novoosnovane organizacije o veličini očekivanog prometa oporezivog porezom na dodanu vrijednost. Odgovorna osoba organizacije procjenjuje očekivani oporezivi promet, pa ako procijeni da će na godišnjoj razini premašiti 85.000 kn, prijavljuje se u sustav obveznika PDV-a. Ako procijeni da oporezivi promet na godišnjoj razini neće dostići zadani kriterij, nema obveze prijave u registar obveznika PDV-a. Pri ocjenjivanju očekivanog prometa polazi se od toga da se propisana veličina od 85.000 kn odnosi na cijelu godinu, a za razdoblja poslovanja kraća od godine dana, primjenjuje se razmjerni iznos.

38. Koja su prava i obveze neprofitnih organizacija koje su obveznici poreza na dodanu vrijednost?

Neprofitne organizacije koje su obveznici poreza na dodanu vrijednost imaju prava i obveze propisane Zakonom i Pravilnikom o porezu na dodanu vrijednost.

Sažeto, riječ je o sljedećim pravima i obvezama:

• dužne su na sve svoje isporuke, osim onih koje ne podliježu oporezivanju i onih koje su oslobođene, zaračunavati porez na dodanu vrijednost po stopi od 23%, odnosno po sniženoj stopi od 10% ili 0%;
• dužne su izdavati račune propisanog sadržaja;
• imaju pravo odbiti pretporez s ulaznih računa za svoje nabavke u dijelu koji se odnosi na oporezive isporuke, uz uvjet da ulazni račun formalno zadovoljava propisan sadržaj;
• dužne su voditi propisane evidencije ulaznih i izlaznih računa radi utvrđivanja porezne obveze i prava na pretporez;
• dužne su u propisanim rokovima (mjesečno ili tromjesečno) Poreznoj upravi doznačiti iznos zaračunatog poreza na dodanu vrijednost umanjenog za ulazni pretporez ili imaju pravo na povrat ako je pretporez prema ulaznim računima veći od PDV-a na izlaznim računima;
• dužne su poreznu vlast izvještavati o zaračunatoj poreznoj obvezi i iskorištenom pretporezu, na propisanim obrascima.

39. Jesu li neprofitne organizacije - obveznici PDV-a - dužne plaćati PDV na ubranu članarinu?

I one neprofitne organizacije koje postanu obveznici poreza na dodanu vrijednost ne obračunavaju PDV na članarinu koju naplaćuju od svojih članova. Članarina neprofitnih organizacija ne podliježe oporezivanju PDV-om uz ispunjenje sljedećih uvjeta:

1. da članarinu ubire udruga osnovana po posebnim propisima (npr. prema Zakonu o udrugama, prema propisima o humanitarnim organizacijama i dr.) radi financiranja, statutom ili drugim osnivačkim aktom, utvrđenih ciljeva te udruge;
2. da se članarina ubire od svojih članova, a članovi su osobe koje temeljem osnivačkih akata imaju određena prava i obveze članova neprofitne udruge;
3. da se članski doprinos članova određuje po jednakom kriteriju za sve članove, što ne mora nužno značiti i u istom apsolutnom iznosu za sve članove.

Ako se radi o pristojbi ili naknadi koja se ubire kao protuvrijednost korištenja određenih usluga ili isporučenih dobara, a koja ovisi o opsegu korištenja tih usluga ili primljenih dobara, tada se ne radi o članarini, već o naknadi koja podliježe oporezivanju porezom na dodanu vrijednost. Na primjer, kad neprofitna organizacija ubire članarinu od svih svojih članova, određenu po istom kriteriju, članarina ne podliježe oporezivanju PDV-om. Ali, ako takva organizacija, od članova koji kupuju mjesečni časopis koji izdaje ta organizacija, naplaćuje dodatnu članarinu na ime pretplate na časopis, tada se u poreznom smislu ne radi o članarini, već o naknadi za isporučeno dobro koja podliježe oporezivanju PDV-om (dakako, ako je organizacija porezni obveznik PDV-a).

40. Jesu li neprofitne organizacije - obveznici PDV-a - dužne plaćati PDV na primljene donacije?

Nisu ako se radi o donaciji. Donacija pretpostavlja da primatelj donacije za primljena sredstva ili drugu materijalnu vrijednost ne daje nikakvu protučinidbu.

Dakle, daruje se bez izravno očekivanog ili unaprijed ugovorenog protuučinka. No, ako se donacija daje kao zamjena za ugovorenu protuisporuku, tada se zapravo ne radi o donaciji, već o naknadi za isporuku dobra ili usluge. Na primjer, udruga izdaje mjesečni časopis, u časopisu reklamira proizvode određenog trgovačkog društva i za to naplaćuje ugovorenu svotu. Ovdje se ne radi o donaciji, već o naplaćivanju obavljenih usluga reklame.

41. Jesu li neprofitne organizacije - obveznici PDV-a - dužne plaćati PDV na prihode od transfera iz Državnog i iz lokalnih proračuna?

Nisu ako se radi o transferima kojima Državni ili lokalni proračun pomaže financiranje programskih i statutarnih zadaća neprofitne organizacije.

Ali, ako se doznačena sredstva odnose na plaćanje određene usluge, koju umjesto javne uprave izvodi neprofitna organizacija, tada primljeni transfer predstavlja naknadu za obavljenu isporuku, s tom razlikom što neprofitna organizacija ne naplaćuje isporuku od korisnika (građana), već je plaća proračun. Tada se radi o oporezivoj isporuci i primljena sredstva podliježu obračunu obveze za porez na dodanu vrijednost.

42. Koje su stope poreza na dodanu vrijednost u Republici Hrvatskoj?

Opća stopa poreza na dodanu vrijednost u Republici Hrvatskoj iznosi 23%.

Osim opće stope, primjenjuju se dvije snižene stope: stopa od 0% i stopa od 10%.

Nultom stopom se oporezuju:

• sve vrste kruha i peciva;
• sve vrste mlijeka (ali ne i proizvodi od mlijeka);
• lijekovi sa liste lijekova Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje;
• ortopedska pomagala i implantati, koji se ugrađuju u ljudsko tijelo, s posebne liste Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje;
• školski udžbenici, dječja literatura i knjige, pri čemu se knjigama smatraju izdanja s više od 49 stranica uz uvjet da se ne izdaju periodično i da nemaju više od 50% reklamnog sadržaja. Knjige se oporezuju nultom stopom u trenutku kad ih isporučuje izdavač ili sljedeći trgovac u lancu, a svi radovi na izradi knjige oporezuju se stopom od 23% (npr. autorski honorari, usluge tiskare i dr.);
• znanstveni časopisi te
• usluge javnog prikazivanja filmova.

Stopa PDV-a od 10% primjenjuje se na isporuke usluga smještaja ili smještaja s doručkom, polupansiona ili punog pansiona u svim vrstama komercijalnih ugostiteljskih objekata, te na usluge agencijske provizije za te usluge.

43. U kojim rokovima se plaća porez na dodanu vrijednost?

Porezni obveznici poreza na dodanu vrijednost plaćaju PDV u mjesečnim ili tromjesečnim razdobljima. U pravilu se PDV plaća u mjesečnim razdobljima, a samo oni porezni obveznici kojima je promet (vrijednost isporučenih dobara i usluga) u prethodnoj godini bio manji od 300.000 kn mogu, ako tako odluče, plaćati PDV tromjesečno. U kriterij od 300.000 kn godišnjeg prometa uključen je i porez na dodanu vrijednost. Za mjesečne porezne obveznike, obveza plaćanja PDV-a dospijeva posljednjeg dana u mjesecu za prethodni mjesec (28. odnosno 29. veljače za siječanj, 31. ožujka za veljaču itd.). Tromjesečni porezni obveznici dužni su platiti PDV u roku mjesec dana nakon isteka tromjesečja (30. travnja za prvo tromjesečje, 31. srpnja za drugo tromjesečje itd.).

44. Mora li neprofitna organizacija, koja je obveznik poreza na dodanu vrijednost, uplatiti zaračunani PDV u Državni proračun iako nije naplatila svoje potraživanje od kupca?

Mora. Neprofitne organizacije registracijom stječu status pravnih osoba i ako su obveznici PDV-a, PDV plaćaju prema fakturiranim naknadama. To praktično znači da im obveza za PDV dospijeva istekom razdoblja u kojem je izdan račun ili obavljena isporuka dobra ili usluge, nezavisno od toga je li račun naplaćen od kupca. No, neprofitne organizacije istovremeno imaju i pravo odbiti pretporez s ulaznih računa svojih dobavljača po istom načelu, tj. imaju pravo na pretporez iako račun nije plaćen. Iznimka je jedino račun dobavljača fizičke osobe s oznakom R-2 po kojem se pretporez može odbiti tek kad je račun plaćen.

45. Koji je obvezan sadržaj računa koje izdaju neprofitne organizacije - obveznici poreza na dodanu vrijednost?

Neprofitne organizacije koje su obveznici poreza na dodanu vrijednost izdaju negotovinske račune sa oznakom R-1. Negotovinski račun ima točno propisan sadržaj od osam obveznih elemenata i sadrži: podatke o kupcu i prodavatelju (naziv, adresa i OIB), podatke o nazivu, količini i pojedinačnoj vrijednosti isporučenih dobara i usluga, te podatke o poreznoj osnovici, iznosu zaračunatog PDV-a razvrstanog po poreznoj stopi i zbrojeni iznos poreza i naknade. Gotovinski računi koji se izdaju građanima moraju sadržavati četiri obvezna elementa i to: podatke o prodavatelju (isporučitelju), datumu isporuke, količini i nazivu isporučenih dobara, te zbrojenom iznosu poreza i naknade.

46. Je li propisan obvezni sadržaj računa koje izdaju neprofitne organizacije koje nisu porezni obveznici PDV-a?

Neprofitne organizacije koje nisu porezni obveznici PDV-a dužne su na svojim računima navesti klauzulu iz koje proizlazi da porez na dodanu vrijednost nije zaračunan i navesti članak Zakona o porezu na dodanu vrijednost na kojem se temelji takvo određenje.

Tako će npr. neprofitna organizacija koja zbog malog godišnjeg prometa nije postala obveznik PDV-a na svojim izlaznim računima navoditi klauzulu sljedećeg sadržaja “Porez na dodanu vrijednost nije zaračunan na temelju čl. 22. Zakona o PDV-u”. Neprofitna organizacija koja obavlja oslobođene promete će se u klauzuli pozvati na čl. 11. ili čl. 11.a Zakona ako, primjerice, iznajmljuje stambeni prostor, a neprofitna organizacija organizirana kao sindikat ili komora, na čl. 6. Zakona.

47. Postoje li za prijavu poreza na dodanu vrijednost posebne tiskanice i gdje se mogu kupiti? Kome se dostavljaju i u kojim rokovima?

Porezni obveznici PDV-a, istekom svakog mjesečnog odnosno tromjesečnog razdoblja, podnose obračun obveze za PDV za odnosno razdoblje na propisanoj tiskanici koja nosi oznaku “PDV - obrazac“. Rok za dostavljanje mjesečnih odnosno tromjesečnih izvješća o poreznoj obvezi za određeno obračunsko razdoblje je mjesec dana po isteku tog razdoblja. Tako se obrazac za siječanj dostavlja do konca veljače, za veljaču do konca ožujka itd. Istekom kalendarske godine podnosi se konačni obračun obveze za PDV za tu godinu na tiskanici sa oznakom “PDV - K”. Konačni obračun poreza na dodanu vrijednost neprofitne organizacije koje su porezni obveznici PDV-a dostavljaju najkasnije do 30. travnja tekuće godine za prethodnu. Tiskanice “PDV” i “PDV - K” mogu se kupiti u specijaliziranim knjižarama koje prodaju tiskanice “Narodnih novina” ili preuzeti s mrežnih stranica Porezne uprave.

48. U kojim je situacijama neprofitna organizacija porezni obveznik poreza na promet nekretnina?

Kao i svaki drugi stjecatelj nekretnine, neprofitna organizacija postaje porezni obveznik poreza na promet nekretnina u trenutku stjecanja vlasništva nekretnine u Republici Hrvatskoj. Stjecanjem nekretnine smatra se kupoprodaja, zamjena, nasljeđivanje, darovanje, unošenje i izuzimanje nekretnine iz trgovačkog društva, stjecanje nekretnina u postupku likvidacije ili stečaja, stjecanje nekretnine na osnovu odluke suda ili drugog tijela, te svi drugi načini stjecanja nekretnina. Dakle, neprofitna organizacija postaje obveznik plaćanja poreza na promet nekretnina u trenutku kad na bilo koji od prethodno nabrojanih načina postane stjecatelj nekretnine koja se oporezuje porezom na promet nekretnina.

49. Koje se nekretnine oporezuju porezom na promet nekretnina, a koje porezom na dodanu vrijednost?

Porezom na promet nekretnina oporezuju se:

•    sve vrste zemljišta (poljoprivredno, građevinsko i drugo zemljište) i
•    građevine (stambene, poslovne i sve druge zgrade, te njihovi dijelovi), ali samo ako ne podliježu oporezivanju porezom na dodanu vrijednost.

Građevine se oporezuju porezom na promet nekretnina samo ako su izgrađene, isporučene ili plaćene prije početka primjene Zakona o porezu na dodanu vrijednost, tj. prije 1. siječnja 1998.

Građevine koje su izgrađene, isporučene ili plaćene nakon 1. siječnja 1998. oporezuju se porezom na dodanu vrijednost (stopa od 23%). Pri tome se u prometu novosagrađenih nekretnina, porez na dodanu vrijednost zaračunava na građevinski dio vrijednosti nekretnine, a dio vrijednosti koji se odnosi na zemljište i troškove komunalnog uređenja zemljišta, oporezuje se porezom na promet nekretnina. Ako stjecatelj novosagrađene nekretnine na koju je plaćen porez na dodanu vrijednost nije mogao odbiti zaračunani porez na dodanu vrijednost kao svoj pretporez (npr. zato što nije porezni obveznik PDV-a i nema pravo na odbitak pretporeza ili zato što je novosagrađena nekretnina u cijelosti plaćena prije početka primjene propisa o porezu na dodanu vrijednost), ova se građevina u daljnjem prometu oporezuje porezom na promet nekretnina, a ne porezom na dodanu vrijednost.Ako se PDV mogao djelomično odbiti porez na promet nekretnina plaća se u dijelu u kojem se nije mogao odbiti PDV.

50. Koje su stope poreza na promet nekretnina? U kojem roku dospijeva porezna obveza?

Porez na promet nekretnina plaća se po stopi od 5% na tržišnu vrijednost nekretnine. Tržišna vrijednost nekretnine se u pravilu utvrđuje na temelju isprava o stjecanju nekretnine (kupoprodajni ugovor, faktura, rješenje i dr.). Ako porezna uprava ocijeni da je u ispravama o stjecanju nekretnine tržišna vrijednost nekretnine nerealno iskazana, porezna uprava procjenjuje tržišnu vrijednost kao osnovicu za utvrđivanje obveze za porez na promet nekretnina. Porezna obveza za porez na promet nekretnina nastaje u trenutku sklapanja ugovora ili drugog pravnog posla kojim se stječe nekretnina. Ako se nekretnina stječe na temelju odluke suda ili drugog nadležnog tijela upravne ili sudbene vlasti, porezna obveza nastaje u trenutku pravomoćnosti odluke. U roku 30 dana od nastanka porezne obveze, porezni obveznik (stjecatelj) dužan je prijaviti obvezu poreznoj upravi nadležnoj prema području na kojem se nalazi nekretnina (dakle, ne prema sjedištu ili prebivalištu stjecatelja, već prema mjestu gdje se nalazi nekretnina!). Prijava se podnosi dostavljanjem ugovora ili drugog dokumenta o stjecanju nekretnine. Temeljem prijave, porezna uprava rješenjem razrezuje obvezu za porez na promet nekretnina. Porezni obveznik dužan je platiti porez po rješenju u roku 15dana od dana pravomoćnosti rješenja o utvrđivanju obveze za porez na promet nekretnina.

51. Koja je razlika u poreznom opterećenju kad neprofitna organizacija nabavlja novu i kad kupuje staru građevinu (npr. poslovni prostor)?

Kad neprofitna organizacija kupuje staru građevinu (građevinu koja je izgrađena prije početka primjene Zakona o porezu na dodanu vrijednost), tada stjecanje ove nekretnine podliježe porezu na promet nekretnina po stopi od 5%. To jednako vrijedi kad je neprofitna organizacija kupac nekretnine porezni obveznik PDV-a i kad se radi o neprofitnoj organizaciji koja nije porezni obveznik PDV-a.

Ako neprofitna organizacija kupuje novosagrađenu nekretninu, izgrađenu nakon 1. siječnja 1998. tada građevinski dio vrijednosti nekretnine podliježe oporezivanju porezom na dodanu vrijednost po stopi od 23%, a dio vrijednosti nekretnine koji se odnosi na zemljište i troškove komunalnog uređenja zemljišta, porezu na promet nekretnina po stopi od 5%. Pri tome se razlikuje porezni položaj neprofitne organizacije koja je porezni obveznik PDV-a i one koja to nije:

• neprofitna organizacija koja je porezni obveznik PDV-a odbija zaračunani PDV kao svoj pretporez (dakle, potražuje taj iznos od Državnog proračuna ili za taj iznos umanjuje svoje uplate porezne obveze u Državni proračun, ali ako nekretninu koristi u okviru svoje djelatnosti za obavljanje isporuka po kojima je dopušten odbitak pretporeza i isporuka po kojima je isključeno pravo na odbitak pretporeza samo u dijelu koji se odnosi na oporeziveisporuke), a
• neprofitna organizacija koja nije porezni obveznik, snosi zaračunati PDV jednako kao i obvezu za porez na promet nekretnina, kao sastavni dio izdatka za nabavu nekretnine.

Pojednostavljeno, ako neprofitna organizacija nije porezni obveznik PDV za nju je načelno, promatrano samo sa poreznog aspekta, isplativije nabaviti staru, ranije sagrađenu, nekretninu ili kupiti nekretninu od prodavatelja koji nije porezni obveznik PDV-a (npr. od banke koja pri nabavi nekretnine nije koristila pretporez, od ustanove koja obavlja samo promete oslobođene PDV-a ili od građanina). Za neprofitnu organizaciju koja je porezni obveznik PDV-a i ima pravo na odbitak pretporeza, u poreznom smislu nije uvijek racionalnije nabaviti novosagrađenu nekretninu, pa prije donošenja odluke treba izračunati dio pretporeza koji može odbiti.

52. Plaća li se porez na promet nekretnina u slučaju zamjene jedne nekretnine za drugu?

Da. Pri zamjeni jedne nekretnine za drugu nekretninu, radi se o dva istovremena prometa koji se oporezuju svaki zasebno. Nevažno je da li se pri tome nekretnine zamjenjuju uz novčanu nadoplatu ili bez nadoplate. Porezna obveza nastaje za svaki promet odvojeno, a porezni obveznik poreza na promet je svaki stjecatelj nekretnine.

53. Koja su porezna oslobođenja od plaćanja poreza na promet nekretnina za neprofitne organizacije?

Plaćanja poreza na promet nekretnina oslobođene su:

•  Republika Hrvatska, jedinice lokalne uprave i samouprave, te tijela državne i lokalne vlasti;
•  javne ustanove;
•  zaklade i fondacije;
•  Crveni križ i slične humanitarne udruge osnovane na temelju posebnih propisa;
•  diplomatska i konzularna predstavništva pod uvjetom uzajamnosti i
•  međunarodne organizacije za koje je međunarodnim ugovorom propisano oslobađanje od plaćanja poreza na promet nekretnina.

Zakonom je propisan širi krug poreznih oslobođenja, a istakli smo samo ona oslobođenja koja se odnose na neprofitne organizacije kao potencijalne stjecatelje nekretnina. Pri tome se propisana oslobođenja primjenjuju samo u slučaju kad su ove organizacije stjecatelji nekretnina. Kad organizacije, za koje su propisana porezna oslobođenja, prodaju ili na drugi način otuđuju nekretninu, tada je novi stjecatelj porezni obveznik poreza na promet nekretnina po tom prometu (osim ako je i novi stjecatelj po nekom osnovu oslobođen porezne obveze).

54. Koji se proizvodi u Republici Hrvatskoj oporezuju posebnim porezima ili trošarinama?

Trošarinski sustav oporezivanja uređen je Zakonom o trošarinama („Narodne novine“, broj 83/09) i dio je pravne stečevine Europske unije. Sukladno odredbama predmetnog Zakona, obračunavanju i plaćanju trošarine podliježu alkohol i alkoholna pića, energenti koji se koriste kao pogonsko gorivo ili kao gorivo za grijanje, električna energija te duhanski proizvodi. Trošarina na prirodni plin, električnu energiju, ugljen i koks uvodi se danom pristupanja Europskoj uniji. Obveznici plaćanja trošarine su ovlašteni držatelji trošarinskog skladišta (proizvođači i trgovci trošarinskim proizvodima koji posluju u sustavu odgode plaćanja trošarine), uvoznici te proizvođači trošarinskih proizvoda izvan sustava odgode plaćanja trošarine. Visina trošarine propisana je Zakonom o trošarinama i utvrđena prema mjernoj jedinici (npr. hektolitar vina, hektolitar čistog alkohola, 1000 litara motornog benzina, 1000 kg UNP-a, kilogram duhana za pušenje, 1000 komada i maloprodajna cijena za cigarete).

Osim trošarinskih proizvoda koji se oporezuju trošarinom i pripadaju harmoniziranom sustavu trošarinskih proizvoda Europske unije, u hrvatskom poreznom zakonodavstvu posebnim porezom se oporezuju i sljedeći proizvodi koji ne pripadaju harmoniziranom sustavu Europske unije: osobni automobili, ostala motorna vozila, plovila, zrakoplovi, bezalkoholna pića, luksuzni proizvodi i kava. Oporezivanje posebnim porezima uređeno je Zakonom o posebnim porezima na osobne automobile, ostala motorna vozila, plovila i zrakoplove (NN broj 139/97., 105/99., 55/00., 127/00., 107/01., 95/04., 94/09. i 21/10.), Zakonom o posebnom porezu na luksuzne proizvode (NN broj 105/99. i 114/01.), Zakonom o posebnom porezu na bezalkoholna pića (NN broj 51/94., 139/97. i 107/01.) i Zakonom o posebnom porezu na kavu (NN broj 31/11.), kao i pripadajućim provedbenim propisima. Porezni obveznici posebnih poreza su proizvođači ili uvoznici naprijed spomenutih proizvoda. Iznos poreznog opterećenja pri oporezivanju bezalkoholnih pića i kave određen je mjernom jedinicom (npr. hektolitar bezalkoholnog pića, kilogram neto mase kave, kilogram neto mase kave sadržane u gotovom proizvodu).

Visina posebnog poreza pri oporezivanju novih osobnih automobila i motocikla te plovila i zrakoplova, koji se uvoze ili proizvode i prodaju u Republici Hrvatskoj, izračunavaju se primjenom propisanih tablica cjenovnih razreda na poreznu osnovicu utvrđenu prema njihovoj vrijednosti. Porezna osnovica za obračun posebnog poreza u tuzemstvu je prodajna cijena bez PDV-a, a pri uvozu carinska vrijednost uvećana za iznos carine. Posebni porez, obračunan na gore navedeni način, na osobne automobile i motocikle koji se ne smatraju novim (oni koji su već bili registrirani) povećava se za 50%, a za osobne automobile obujma cilindra preko 1600 cm³ i motocikle obujma cilindra preko 250 cm³ za 100%. Zakon o posebnim porezima na osobne automobile, ostala motorna vozila, plovila i zrakoplove uređuje i plaćanje posebnog poreza na promet upotrebljavanih osobnih automobila, ostalih motornih vozila, plovila i zrakoplova koje kupuju ili stječu pravne ili fizičke osobe, ako se taj promet ili stjecanje ne oporezuju porezom na dodanu vrijednost prema posebnim propisima. Posebni porez na promet upotrebljavanih osobnih automobila, ostalih motornih vozila, plovila i zrakoplova plaća se po stopi od 5%. Porezna osnovica za obračunavanje posebnog poreza na promet luksuznih proizvoda je prodajna vrijednost proizvoda, pod kojom se razumijeva prodajna cijena bez poreza na dodanu vrijednost, na koju se obračunava posebni porez na luksuzne proizvode po stopi od 30%.

55. Kada je neprofitna organizacija obveznik plaćanja posebnog poreza?

Neprofitne organizacije su vrlo rijetko obveznici obračunavanja i plaćanja posebnog poreza i trošarina. Ako se to i dogodi, u pravilu se radi o situaciji da je neprofitna organizacija uvoznik proizvoda koji podliježe plaćanju posebnog poreza ili trošarina, u kojem slučaju se porez obračunava pri carinskom postupku puštanja robe u slobodan promet. Tako npr. športski klub koji uvozi jahtu koja služi razonodi, športu ili rekreaciji, plaća posebni porez koji obračunava i naplaćuje carinarnica koja provodi carinski postupak zajedno s obračunom i naplatom carinskog duga. Međutim, iznimka su plovila koja neprofitne organizacije uvoze ili nabavljaju u tuzemstvu radi obavljanja registrirane djelatnosti, iz razloga što je odredbama Zakona o posebnim porezima na osobne automobile, ostala motorna vozila, plovila i zrakoplove  predviđena takva mogućnost. Neprofitne organizacije su u pravilu potrošači proizvoda na koje su porezni obveznici - njihovi izravni ili posredni dobavljači - već zaračunali posebni porez. Posebni porezi, dakle, poskupljuju nabavke neprofitnih organizacija i na taj način utječu na njihove rashode poslovanja. Stoga će neprofitne organizacije samo iznimno biti obveznici posebnih poreza, već ih u pravilu plaćaju kao sastavni dio cijene nabavljenih artikala. U praksi, najčešći primjer plaćanja posebnog poreza od strane neprofitnih organizacija je situacija kada neprofitna organizacija kupuje rabljeni automobil od prodavatelja koji nije porezni obveznik PDV-a (npr. od građanina ili od ustanove kulture). Pri takvoj nabavci neprofitna organizacija je kao kupac obveznik plaćanja posebnog poreza na rabljene automobile po stopi od 5% na tržišnu vrijednost automobila.

56. Jesu li neprofitne organizacije obveznici poreza na tvrtku?

Načelno, nisu. Obveznici poreza na tvrtku ili naziv su pravne i fizičke osobe koje su obveznici poreza na dobit ili poreza na dohodak, registrirani za obavljanje djelatnosti. Porez na tvrtku ili naziv plaća se u godišnjem iznosu koji propisuje općina ili grad, a ne može iznositi više od 2.000 kn godišnje po svakoj tvrtki ili nazivu. Kako neprofitne organizacije u pravilu nisu obveznici poreza na dobit, ne plaćaju ni porez na tvrtku. Jedino u slučaju kad je neprofitna organizacija rješenjem porezne uprave utvrđena obveznikom poreza na dobit, automatizmom je i obveznik poreza na tvrtku.

57. Plaćaju li neprofitne organizacije godišnji porez na cestovna motorna vozila i porez na plovila?

Sve pravne osobe, vlasnici registriranih putničkih automobila i motocikla kao i vlasnici plovila, plaćaju porez na cestovna motorna vozila, odnosno, porez na plovila. Dakle, i neprofitne organizacije - vlasnici osobnih automobila ili plovnih objekata, plaćaju godišnji iznos poreza koji razrezuje nadležno porezno tijelo. Porez na automobile plaća se u godišnjem iznosu koji ovisi o snazi motora i o starosti automobila, prema skali u iznosu od najmanje 200 kn do najviše 1.500 kn godišnje. Na automobile starije od 10 godina, ne plaća se porez na cestovna motorna vozila. Zakonom su propisana i porezna oslobođenja za porez na cestovna motorna vozila, ali se ta oslobođenja ne odnose na neprofitne organizacije (vatrogasne jedinice, taxi-službu i dr.). Porez na vlasništvo plovila plaća se u godišnjem iznosu prema skali u kojoj su plovni objekti razvrstani prema dužini i snazi te ovisno o tome imaju li ili nemaju kabinu. Porez na plovila iznosi od najmanje 100,00 kn do najviše 4.000,00 kn godišnje.

58. U kojim situacijama neprofitna organizacija plaća porez na nasljedstva i darove?

Porez na nasljedstva i darove plaća se na nekretnine, u skladu s posebnim propisom koji uređuje oporezivanje nekretnina, na gotov novac, novčane tražbine i vrijednosne papire (vrijednosnice) te na pokretne stvari kojima je pojedinačna vrijednost veća od 50.000 kn na dan utvrđivanja porezne obveze. Porez na nasljedstva i darove ne plaća se ako se na naslijeđene ili darovane pokretnine plaća porez na dodanu vrijednost. Na primjer, ako je na darovano vozilo darovatelj platio porez na dodanu vrijednost u trenutku isporuke vozila, daroprimatelj ne plaća porez na darove. Porez na nasljedstva i darove ne plaćaju Republika Hrvatska, jedinice lokalne samouprave i uprave, javne ustanove, vjerske zajednice, zaklade i fondacije, Crveni križ i druge humanitarne udruge osnovane na temelju posebnih propisa.

59. Koje neprofitne organizacije su obveznici poreza na potrošnju alkoholnih i bezalkoholnih pića?

Porez na potrošnju je poseban oblik poreza na promet koji se plaća na potrošnju alkoholnih pića (prirodna i specijalna vina, vinjak, rakija i ostala žestoka pića), piva i bezalkoholnih pića u ugostiteljskim objektima. Obveznik poreza na potrošnju su pravne osobe koje pružaju ugostiteljske usluge, a stopu poreza propisuje grad ili općina na području koje se pružaju ugostiteljske usluge. U većini gradova i općina stopa poreza na potrošnju alkoholnih i bezalkoholnih pića iznosi 3%.Neprofitna organizacija samo iznimno može biti obveznik poreza na potrošnju, u slučaju kad pruža ugostiteljske usluge vanjskim korisnicima. To će npr. biti u situaciji kad sportski klub ima ugostiteljski objekt otvorenog tipa, u kojem pruža uslugu isporuke alkoholnih i bezalkoholnih pića.

Prema propisima o ugostiteljskoj djelatnosti, isporuka pića u objektima zatvorenog tipa u kojima se pružaju usluge isporuke hrane i pića samo svojim članovima ili zaposlenicima, ne smatra se obavljanjem ugostiteljske djelatnosti te stoga ne podliježe plaćanju poreza na potrošnju. Na primjer, ako neprofitna organizacija ima svoj klub otvoren samo za članove ili čajnu kuhinju u kojoj se opskrbljuju samo zaposlenici, ne plaća se porez na potrošnju.

60. Postoji li u hrvatskim carinskim propisima generalno carinsko oslobođenje za neprofitni sektor?

Ne. Neprofitne organizacije su obveznici plaćanja uvozne carine prema propisanoj carinskoj tarifi za sav uvoz dobara u Hrvatsku, kao i svaki drugi uvoznik. Čak i udruge, koje nemaju status pravne osobe, ali im je prema važećim propisima dopušteno poduzimanje određenih pravnih radnji, u carinskom sustavu se smatraju osobama, sukladno članku 4. stavku 1. točki 1) Carinskog zakona. Sukladno tome, neregistrirane udruge se mogu pojaviti u carinskom postupku odnosno uvoziti/izvoziti robu ako je to u okviru obavljanja djelatnosti određene udruge.

Carinska su oslobođenja (čl. 187. Carinskog zakona) propisana za relativno uzak krug namjena i mogu se sa aspekta interesa neprofitnog sektora, kategorizirati u sljedeće skupine:

• carinska oslobođenja koja proizlaze iz međunarodnih ugovora (npr. za diplomatska i konzularna predstavništva, za međunarodne organizacije),
• carinska oslobođenja propisana za humanitarne i dobrotvorne organizacije i ustanove, kada uvoze robu koja zadovoljava osnovne ljudske potrebe, kao što su hrana, lijekovi, odjeća, obuća, posteljina, higijenske potrepštine i slično, a koja se besplatno dijeli ugroženim osobama i žrtvama prirodnih i drugih katastrofa,
• oprema koju besplatno primaju iz inozemstva humanitarne i dobrotvorne organizacije i ustanove u svrhu zadovoljavanja njihovih operativnih potreba i ostvarivanja njihovih humanitarnih ciljeva,
• roba koja je posebno izrađena i prilagođena za osobnu uporabu, obrazovanje, kulturnu, socijalnu, profesionalnu i drugu rehabilitaciju slijepih, slabovidnih, gluhih, dijaliziranih, te mentalno ili fizički hendikepiranih osoba, kada ih uvoze hendikepirane osobe neposredno za svoje osobne potrebe, ili ustanove ili organizacije registriranje za pružanje pomoći i rehabilitaciju navedenih osoba,
• donacije iz trećih zemalja koje primaju za obavljanje svojih neprofitnih djelatnosti tijela državne uprave i lokalne samouprave, humanitarne, socijalne, znanstvene, kulturne, prosvjetne, zdravstvene, športske i vjerske ustanove i organizacije,
• carinska oslobođenja koja se odnose na djelatnost kulture i umjetničkog stvaralaštva.

61.  Pod kojim se carinskim uvjetima mogu uvoziti dobra iz inozemstva za koje primatelj nema obvezu plaćanja prema inozemstvu ili ih plaća sredstvima inozemnih novčanih donacija?

Uvoz dobara koja su kao donacija dana humanitarnim organizacijama, zdravstvenim, obrazovnim, kulturnim, znanstvenim, vjerskim i socijalnim ustanovama, športskim amaterskim klubovima te tijelima državne i lokalne samouprave i uprave oslobođeno je od plaćanja carine. Ove organizacije pri uvoznom carinjenju, odgovarajućom potvrdom nadležnog ministarstva dokazuju da se radi o donaciji, temeljem čega ostvaruju carinsko oslobođenje. Potvrdom nadležnog tijela dokazuje se da će se donacija koristiti za namjene za koje je propisano carinsko oslobođenje. Koje je državno tijelo nadležno za izdavanje potvrde, ovisi o djelatnosti organizacije koja prima donaciju iz inozemstva. Tako npr. u slučaju kad donaciju prima ustanova zdravstva potvrdu izdaje Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi, za donaciju koju prima znanstvena ustanova potvrdu izdaje Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, za donaciju koju prima vjerska organizacija potvrdu izdaje Ministarstvo financija i dr. Isto tako, ako nabrojane organizacije uvoze dobra koja plaćaju iz inozemne novčane pomoći, imaju pravo na carinsko oslobođenje pod istim uvjetima.

62. Pod kojim uvjetima humanitarne organizacije mogu bez carine uvoziti robu za zadovoljenje osnovnih ljudskih potreba?

Registrirane humanitarne organizacije mogu bez plaćanja carine uvoziti robu kojom se zadovoljavaju osnovne ljudske potrebe, a radi besplatne podjele ugroženim osobama i žrtvama prirodnih i drugih katastrofa. Pod robom koja služi zadovoljavanju osnovnih životnih potreba smatraju se hrana, lijekovi, posteljina, odjeća, obuća, higijenske potrepštine i slično. Carinsko oslobođenje se ne odnosi na alkohol i alkoholna pića, duhanske proizvode i motorna vozila. Registrirane humanitarne organizacije mogu ostvariti carinsko oslobođenje samo uz uvjet da njihove knjigovodstvene evidencije i postupci omogućuju Carinskoj upravi provjeru poslovanja s robom koja je uvezena radi besplatne podjele ugroženim osobama.

63. Koju specifičnu opremu mogu bez plaćanja carine uvoziti humanitarne organizacije?

Organizacije, ustanove i udruženja registrirana za davanje pomoći te za profesionalnu i drugu rehabilitaciju hendikepiranih osoba, oslobođeni su od plaćanja carine pri uvozu predmeta, uređaja, instrumenata i aparata, posebno izrađenih i prilagođenih za osobnu uporabu, obrazovanje, znanstveni i kulturni razvoj, socijalnu integraciju te profesionalnu i drugu rehabilitaciju slijepih i slabovidnih, gluhih i nagluhih, dijaliziranih i transplantiranih bubrežnih bolesnika te mentalno ili fizički hendikepiranih osoba. Oslobođenje se odnosi i na rezervne dijelove, komponente i pribor, te potrošni materijal kao i na alate za održavanje, kalibraciju ili popravak te robe. Uvoz ove specifične opreme, instrumenata, rezervnih dijelova i potrošnog materijala bez carine, dozvoljen je samo uz uvjet da se takvi predmeti ne proizvode u zemlji.

64. Koja su carinska oslobođenja propisana za djelatnost kulture i umjetničkog stvaralaštva?

Tri su skupine carinskih oslobođenja povezanih sa djelatnošću kulture i umjetničkog stvaralaštva:

1. carinsko oslobođenje za robu koja se koristi za obnovu, restauriranje i održavanje kulturnih dobara;
2. carinsko oslobođenje za robu koja izravno služi obavljanju muzejske, arhivske, restauratorske, knjižnične, likovne, glazbeno-scenske i filmske djelatnosti, a koja se ne proizvodi u Republici Hrvatskoj;
3. carinsko oslobođenje za robu koju u obliku donacija primaju ustanove kulture i druge neprofitne pravne osobe u kulturi, te samostalni i drugi umjetnici za obavljanje njihove djelatnosti.

Za svako od nabrojanih carinskih oslobođenja uvjet je prethodno pribavljanje mišljenja Ministarstva kulture, kojim se dokazuje namjena propisanog carinskog oslobođenja.

Osim ovih oslobođenja, poseban povlašteni status propisan je pri uvozu knjiga i publikacija namijenjenih knjižnicama, a na temelju Sporazuma o uvozu predmeta prosvjetnog, znanstvenog i kulturnog karaktera te Protokola o provedbi ovog Sporazuma. Na knjige i publikacije obuhvaćene ovim Sporazumom, ne plaća se carina.

65. Kada je neprofitna organizacija obveznik poreza na dohodak? Kada je neprofitna organizacija obveznik plaćanja doprinosa iz i na plaću?

Obveznici poreza na dohodak su, u užem smislu, samo fizičke osobe. Neprofitna organizacija jeobveznik poreza na dohodak u širem smislu, onda kada fizičkim osobama isplaćuje primitke koji se oporezuju porezom na dohodak po odbitku. Neprofitna organizacija je obveznik plaćanja doprinosa iz i na plaće kada svojim zaposlenicima s kojima ima zasnovan radni odnos, isplaćuje plaću i druge novčane i nenovčane primitke koji se u poreznom smislu smatraju plaćom iz radnog odnosa.

66. Koje su obveze neprofitne organizacije u odnosu na zaposleno osoblje?

Neprofitna organizacija koja u radnom odnosu zapošljava radnike, ima sva prava i obveze poslodavca propisana Zakonom o radu kao općim propisom radnog prava, ali i drugim brojnim zakonima koji uređuju pojedina specifična pitanja sadržaja radnog odnosa. Primjeri takvih posebnih zakona su propisi koji uređuju obvezu plaćanja doprinosa za obvezna osiguranja, propisi o zaštiti na radu, zatim propisi o zapošljavanju, te brojni drugi.

Sažeto, sljedeća su najvažnija prava i obveze neprofitne organizacije kao poslodavca:

• obvezna je s izabranom fizičkom osobom s kojom zasniva radni odnos sklopiti ugovor o radu u pisanoj formi, propisanog sadržaja, s devet obveznih uglavaka, odnosno u slučaju izostanka pisane forme ugovora, prije početka rada izdati pisanu potvrdu o zasnovanom radnom odnosu;
• dužna je u roku 15 dana prijaviti radnika nadležnim tijelima zdravstvenog i mirovinskog osiguranja, a radniku uručiti kopiju prijave na mirovinsko i zdravstveno osiguranje;
• dužna je radniku osigurati posao sukladno sklopljenom ugovoru i za izvršeni rad isplatiti ugovorenu plaću;
• obvezna je radniku osigurati sva prava iz radnog odnosa propisana zakonima, kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu, kao što je pravo na dnevni odmor, plaćeni godišnji odmor, plaćeni dopust i dr.;
• može, pod uvjetima propisanima zakonom, ako za to ima opravdan razlog, radniku otkazati radni odnos, poštujući zakonom propisanu proceduru otkazivanja i prava radnika u slučaju otkaza.

67. Koja su obvezna davanja iz i na plaću iz radnog odnosa?

Prema poreznim propisima, plaća iz radnog odnosa je iznos koji poslodavac isplaćuje radniku za izvršeni rad, a predstavlja veličinu koja se sastoji od doprinosa za mirovinsko osiguranje iz plaće, poreza na dohodak, prireza porezu na dohodak i neto primitka koji se isplaćuje radniku:

Plaća = doprinosi iz plaće + porez na dohodak + prirez porezu na dohodak + neto primitak radnika.

Ukupni trošak poslodavca za isplaćenu plaću uvećava se i za zakonom propisane doprinose na plaću, tako da je ukupna obveza poslodavca:

Ukupni trošak poslodavca = plaća + doprinosi na plaću.

Plaća koju poslodavac isplaćuje zaposleniku na temelju zasnovanog radnog odnosa podliježe plaćanju sljedećih doprinosa:

doprinosi iz plaće:

• 20% doprinos za mirovinsko osiguranje generacijske solidarnosti za osiguranike koji su osigurani samo u I. stupu mirovinskog osiguranja, odnosno
• 15% doprinos za mirovinsko osiguranje generacijske solidarnosti + 5% doprinos za mirovinsko osiguranje individualne kapitalizirane štednje za osiguranike koji su osigurani u II. stupu mirovinskog osiguranja;

doprinosi na plaću:

•   15 % doprinos za zdravstveno osiguranje,
•   0,5% posebni zdravstveni doprinos za osiguranje od nesreće na radu i profesionalnog oboljenja te
•   1,7% doprinos za zapošljavanje.

Predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada za radnika, jednako kao i doprinose, obračunava i uplaćuje poslodavac. Predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava se se od porezne osnovice koju čini iznos svih primitaka od nesamostalnog rada ostvarenih tijekom jednog mjeseca, umanjen za uplaćene doprinose za mirovinsko osiguranje i umanjen za iznos mjesečnog osobnog odbitka.

Plaća - doprinosi iz plaće = dohodak.

Porezna osnovica poreza na dohodak od nesamostalnog rada = dohodak - osobni odbiciradnika.

Osobni odbitak radnika kao priznata porezna olakšica predstavlja veličinu koja se dobije kao suma osnovnog osobnog odbitka uvećanog za priznate osobne odbitke za uzdržavane članove uže obitelji i uzdržavanu djecu te možebitnu invalidnost poreznog obvenika i/ili uzdržavanih članova:

Osobni odbitak = osnovni osobni odbitak + osobni odbici za uzdržavane članove uže obitelji i uzdržavanu djecu.

Osnovni osobni odbitak iznosi 1.800,00 kn mjesečno. Odbici za uzdržavane članove uže obitelji iznose:

• za uzdržavanu suprugu, roditelje ili druge uzdržavane članove – 900,00 kn mjesečno (faktor0,5);
• za uzdržavano prvo dijete – 900,00 kn mjesečno (faktor 0,5);
• za uzdržavano drugo dijete – 1.260,00 kn mjesečno (faktor 0,7);
• za uzdržavano treće dijete - 1.800,00 kn mjesečno (faktor 1,0);
• za uzdržavano četvrto dijete – 2.520,00 kn mjesečno (faktor 1,4);
• za svako sljedeće uzdržavano dijete faktor osobnog dobitka se povećava za dodatnih 0,1 tako da osobni odbitak na ime uzdržavane djece progresivno raste;
• za svakog invalidnog poreznog obveznika i invalidnog člana uže obitelji, osobni se odbitak povećava za dodatnih 540,00 kn mjesečno (faktor 0,3), a za invalide sa 100% invalidnošću za dodatnih 1.800,00 kn mjesečno (faktor 1,0).

Porez na dohodak od nesamostalnog rada plaća se po sljedećim stopama:

• 12% na iznos porezne osnovice do 3.600,00 kn mjesečno;
• 25% na razliku porezne osnovice iznad 3.600,00 do 10.800,00 kn mjesečno (razlika iznosi 7.200,00 kn mjesečno);
• 40% na razliku porezne osnovice iznad 10.800,00 kn mjesečno.

Ako je za općinu odnosno grad u kojem je prebivalište poreznog obveznika propisana obveza plaćanja prireza, tada se plaća i prirez na porez na dohodak. Prirez se plaća u propisanom postotku na iznos obračunatog poreza na dohodak:

Prirez = postotak od iznosa obračunatog poreza na dohodak.

68. Koje primitke svojim radnicima neprofitna organizacija može isplatiti neoporezivo?

Neprofitna organizacija može svojim radnicima s kojima ima zasnovan radni odnos neoporezivo isplatiti naknade, potpore, otpremnine i naknade troškova, propisane čl. 13. Pravilnika o porezu na dohodak. To su primici na ime naknade troškova na službenom putovanju kao što su dnevnice, troškovi prijevoza i noćenja, zatim naknade troškova prijevoza na posao i s posla u visini troškova javnog prijevoza, otpremnine za odlazak zaposlenika u mirovinu i za otkaz ugovora o radu bez krivnje zaposlenika, jubilarne i godišnje nagrade i dr. Pravilnikom su propisani porezno dopustivi iznosi pojedinih primitaka, kao i uvjeti koji moraju biti ispunjeni za neoporezivu isplatu određenog novčanog primitka. S obzirom da se na ove novčane isplate ne plaća porez na dohodak, ne plaćaju se ni doprinosi iz i na plaće.

69. Koje su obveze neprofitne organizacije pri isplati drugih dohodaka osobama koje nisu zaposlene u toj organizaciji (vanjskim suradnicima)?

Dohodak koji se isplaćuje osobi koja nije u radnom odnosu u neprofitnoj organizaciji, a za tu organizaciju obavlja poslove na temelju ugovora o djelu ili nekog drugog ugovora kojim se ne zasniva radni odnos, oporezuje se prema pravilima propisanim za plaćanje doprinosa i oporezivanje drugog dohotka.

Drugi dohodak je nova vrsta dohotka uvedena u porezni sustav od 2005. g., a definira se kao primitak koji podliježe plaćanju doprinosa (za određene primitke) i poreza na dohodak, a ostvaren je izvan radnog odnosa ili izvan registrirane samostalne djelatnosti za koju se vode propisane poslovne knjige. Na određene primitke od drugog dohotka obračunavaju se i plaćaju dva obvezna doprinosa:

• doprinos za mirovinsko osiguranje po stopi od 20% (za osobe osigurane u drugom stupu: 15% doprinosa za generacijsku solidarnost + 5% doprinosa za individualnu kapitaliziranu štednju); mirovinski doprinos se obračunava i plaća iz osnovice, obveznik doprinosa je primatelj drugog dohotka, a isplatitelj drugog dohotka je obvezan u njegovo ime i za njegov račun obračunati i uplatiti doprinos, i
• doprinos za osnovno zdravstveno osiguranje po stopi od 15% koji se obračunava kao doprinos na osnovicu, a obveznik zdravstvenog doprinosa je isplatitelj primitka od drugog dohotka.

Primici od drugog dohotka oporezuju se porezom na dohodak po odbitku, stopom od 25% i možebitnim prirezom. Primici iz kojih se obračunavaju i plaćaju predujmovi poreza na dohodak umanjuju se za obračunate i plaćene doprinose za obvezno osiguranje koji se plaćaju iz primitka (doprinos za mirovinsko osiguranje koji se obračunava i plaća po stopi 20% ili 15% + 5%), te se na tako utvrđenu poreznu osnovicu obračunava predujam poreza na dohodak po stopi od 25% te možebitni prirez porezu na dohodak. Pri plaćanju predujmova poreza na dohodak od drugog dohotka, ne mogu se koristiti porezne olakšice propisane kao osobni odbici.

Zakonom o porezu na dohodak propisana je olakšica u slučaju kad se drugi dohodak isplaćujeinozemnim poreznim obveznicima za poslove iz djelatnosti povezane s tiskom, radiom, televizijom, umjetničkom, artističkom, sportskom, književnom i likovnom djelatnosti. Ovim se obveznicima pri utvrđivanju porezne osnovice priznaju paušalni izdaci u visini 30% primitka, a porez na dohodak se obračunava po stopi od 25%, bez obveze plaćanja prireza ako u Republici Hrvatskoj nemaju prijavljeno prebivalište odnosno uobičajeno boravište.

70. Koje su obveze neprofitne organizacije pri isplati autorskih honorara?

Obvezna javna davanja na autorske naknade uređena su u povoljnijem iznosu od naknade za rad po ugovoru o djelu. Autorske naknade su fiskalno značajno manje opterećene obveznim javnim davanjima. Naknade koje se isplaćuju za iskorištavanje autorskog prava i naknade za isporučeno umjetničko djelo su oslobođene plaćanja doprinosa za obvezna osiguranja. Predujam poreza na dohodak se obračunava po stopi od 25%, uz priznavanje paušalnih izdataka u visini 30% od ukupnog primitka. Samostalnim umjetnicima se primici od autorskih naknada ostvareni od umjetničke djelatnosti umanjuju za dodatnih 25%, tj. za ukupno 55%, ali uz uvjet da isplatitelj drugog dohotka u trenutku isplate naknade raspolaže potvrdom odgovarajuće ovlaštene umjetničke organizacije.

71. Kako se oporezuju autorski honorari isplaćeni strancima?

Za oporezivanje inozemnih poreznih obveznika od posebnog su značaja ugovori o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja kojih je Republika Hrvatska stranka. S određenim brojem zemalja Hrvatska ima zaključene ugovore o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, a sa nekim zemljama primjenjuje ugovore koje je na principima sukcesije preuzela od države prednice.

Trenutno se u Hrvatskoj primjenjuju ugovori o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja sa slijedećim državama:

Albanijom, Austrijom, Belgijom, Bjelorusijom, Bosnom i Hercegovinom, Bugarskom, Crnom Gorom, Češkom, Čileom, Danskom, Estonijom, Finskom, Francuskom, Grčkom, Iranom, Irskom, Italijom, Izraelom, Jordanom, Južnoafričkom Republikom, Kanadom, Kinom, Korejom, Kuvajtom, Latvijom, Litvom, Mađarskom, Makedonijom, Maltom, Mauricijusem, Malezijom, Moldovom, Nizozemskom, Norveškom, Njemačkom, Poljskom, Rumunjskom, Rusijom, San Marinom, Sirijom, Slovačkom, Slovenijom, Srbijom, Španjolskom, Švedskom, Švicarskom, Turskom, Ukrajinom i Velikom Britanijom. Kako su prema Ustavu Republike Hrvatske međunarodni ugovori dio unutarnjeg pravnog poretka i imaju prednost u primjeni pred nacionalnim zakonodavstvom, oporezivanje dohodaka koje u Republici Hrvatskoj ostvare rezidenti država s kojima Hrvatska ima sklopljen ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, primarno ovisi o sadržaju odnosnog ugovora.

Tek ako je ugovorom Hrvatskoj dana mogućnost oporezivanja određenih dohodaka, primijenit će se odredbe hrvatskih poreznih propisa.

Autorski honorari isplaćeni stranim fizičkim osobama oporezuju se sukladno ugovorima o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja porezom na dohodak, ukoliko je sa zemljom čiji je osoba rezident, sklopljen takav ugovor.

Ako ne postoji ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja ili ako je takvim ugovorom utanačeno da se dohoci oporezuju u zemlji isplatitelja, pri isplati autorskih honorara primjenjuje se isti način oporezivanja kao i za tuzemne porezne obveznike primatelje dohotka od povremene samostalne djelatnosti. Jedina je razlika u činjenici da inozemni porezni obveznici ne plaćaju prirez na porez na dohodak, ako u Republici Hrvatskoj nemaju prebivalište ili uobičajeno boravište.

72. Može li neprofitna organizacija isplaćivati naknadu članovima svojih upravnih tijela i organa? Kako u tom slučaju obračunava poreznu obvezu?

S aspekta poreznih propisa, nema zapreke da neprofitna organizacija članovima svojih upravnih tijela i organa isplaćuje naknadu za članstvo u tim upravnim tijelima, sukladno odluci koju donosi ovlašteni organ organizacije. Naknada za članstvo u upravnim tijelima neprofitne organizacije podliježe plaćanju doprinosa za obvezna osiguranja prema pravilima propisanim za doprinose na drugi dohodak i predujmu poreza na dohodak po stopi od 25% (i možebitnog prireza), bez prava na osobni odbitak i bez prava na paušalno priznate troškove. Isti je model oporezivanja propisan u slučaju isplate naknade članovima povjerenstava i komisija koje osnivaju upravna tijela neprofitnih organizacija. Ova se naknada obvezno isplaćuje na žiro ili tekući račun fizičke osobe. 

73. Može li neprofitna organizacija neoporezivo plaćati naknade troškova putovanja svojim vanjskim suradnicima?

Neprofitne organizacije mogu osobama koje nisu njihovi zaposlenici i koje kod njih ne primaju nikakvu naknadu, neoporezivo nadoknađivati sljedeće naknade troškova službenih putovanja:

• naknade prijevoznih troškova na službenom putovanju, u visini stvarnih izdataka,
• naknade troškova noćenja na služenom putovanju, u visini stvarnih izdataka,
• naknade za korištenje privatnog automobila u službene svrhe do 2,00 kn po svakom prijeđenom km,
• dnevnice za službeno putovanje u zemlji do 170,00 kuna dnevno za službeno putovanje koje traje više od 12 sati dnevno (odnosno do 85,00 kuna ako službena putovanja traju više od 8, a manje od 12 sati), i
• dnevnice za službeno putovanje u inozemstvu do iznosa i pod uvjetima utvrđenim propisima o izdacima za službena putovanja za korisnike državnog proračuna.

Osobama koje nisu u radnom odnosu, a za obavljeni rad ostvaruju primitak od drugog dohotka, neoporezivo se mogu isplaćivati:

• naknade troškova prijevoza i
• naknade troškova smještaja na službenom putovanju, ali uz uvjet da računi za prijevoz i računi za noćenje glase na neprofitnu organizaciju. Dakle, osobama koje u neprofitnoj organizaciji ostvaruju primitke od drugog dohotka, ne mogu se neoporezivo nadoknađivati dnevnice i naknada za upotrebu privatnog automobila u službene svrhe, već se ti primici oporezuju prema pravilima propisanim za plaćanje doprinosa i poreza na drugi dohodak.

74. Koje druge novčane primitke može neprofitna organizacija neoporezivo isplaćivati fizičkim osobama?

Neprofitna organizacija može, kao i svaka druga pravna osoba, bez obračuna poreza na dohodak isplaćivati one primitke koji se prema Zakonu i Pravilniku o porezu na dohodak ne smatraju dohotkom ili se ne oporezuju porezom na dohodak (čl. 9. i 10. Zakona o porezu na dohodak). To su sljedeći, u praksi najčešći primici:

• potpore zbog uništenja i oštećenja imovine zbog ratnih događanja, elementarnih nepogoda ili drugih izvanrednih događaja;
• socijalne potpore i potpore radi zbrinjavanja ratnih invalida, po posebnim propisima;
• naknade za bolovanje koje se isplaćuju na teret Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje;
• pomoć za liječenje u zemlji ili u inozemstvu, kupnju lijekova i nabavu ortopedskih pomagala,
• nagrade učenicima za vrijeme praktičnog rada do 1.600,00 kn mjesečno;
• stipendije učenicima i studentima na redovnom školovanju do iznosa 1.600,00 kn mjesečno;
• športske stipendije do 1.600,00 kn mjesečno,
• naknade športašima amaterima do 1.600,00 kn mjesečno,
• nagrade za ostvarena športska ostvarenja do 20.000,00 kn godišnje,
• naknade štete zbog posljedica nesreće na radu, ako se isplaćuju na temelju sudske presude i ako su određene u jednokratnom iznosu,
• primanja učenika i studenata na redovnom školovanju za rad preko ovlaštenih posrednika, do visine 50.000,00 kn godišnje po učeniku odnosno studentu i drugi primici.

 Izvor: uzuvrh.hr